Time se prekida s tradicijom dugom još od Napoleona.
Diplomate su nezadovoljne, jer smatraju da su za obavljanje njihove funkcije potrebni kontakti, ali i znanje i iskustvo. Bes i nezadovoljstvo među njima tinjaju već izvesno vreme. Ovoga puta, izašli su i na ulice i istakli parole kojima ističu da su u štrajku i da njihovo zanimanje odumire.
- Diplomatija je zanimanje, a ne funkcija od tri godine - ističu pobunjene diplomate.
U Francuskoj je običaj da diplomatski mandat u inostranstvu traje tri godine.
Štrajkački odziv je veliki, a nešto slično moglo je da se vidi pre dvadeset godina. Cilj reforme je "diversifikacija", mada zaposleni u Ke d'Orseju naglašavaju da među njima u kancelarijama već ima dosta onih koji su stigli iz drugih zanimanja i branši. Diplomate se takođe pribojavaju da će sada mnogo teže moći da idu na misije u inostranstvo, i da će to biti rezervisano za "dođoše".
Zanimljivo je da je štrajk propraćen čak i u inostranstvu, u određenim francuskim diplomatskim predstavništvima, kao, na primer, u Teheranu ili u Pekingu. Većina ambasadora na trenutnim funkcijama se, ipak, zvanično suzdržala od obustave rada.
Ambasadori i visoki diplomatski funkcioneri bi, ubuduće, mogli da budu i policijski prefekti ili, na primer, finansijski inspektori.
Ono što najviše smeta pobunjenom osoblju je između ostalog i to što će, navodno, vlast sada lakše moći da imenuje prijatelje i stranačke kolege na visoke funkcije u diplomatiji. Diplomatski kor u štrajku naročito ističe da je u aktuelnoj situaciji u svetu posebno važno da taj posao obavlja stručni kadar.