Jedino poznato o njemu je da je izbrisao sve dokaze svog postojanja pre nego što je umro na plaži u Rouzes Pointu. Jedino što se zna o njemu zabeleženo je na snimcima bezbednosnih kamera u hotelu "Sligo siti" , gde se tri noći pre smrti prijavio pod imenom "Peter Bergman."
Telo mu je pronađeno na plaži u zoru 16. juna 2009. godine. Ne samo da nije imao dokumente nego su čak i etikete na njegovoj odeći bile odsečene. Pokrenuta je istraga , ali sve što je otkriveno bile su naizgled mučne mere koje je čovek preduzeo da nestane.
- Sve što nam ostaje jeste njegova poseta Sligu. Ne možemo ga smestiti nigde drugo u svetu - rekao je jedan istražitelj a piše "Ajriš sentral".
Svakog jutra tokom tri dana čovek je izlazio iz hotela sa ljubičastom plastičnom kesom, a zatim se u hotel vraćao praznih ruku.
Kasnije je utvrđeno da je on malo po malo odlagao svoju odeću i stvari, pa ništa od njih nije pronađeno tokom detaljne istrage nakon njegove smrti. Istražitelji veruju da je on pažljivo isplanirao svoje dnevne rute kako bi izbegao i da ga kamere previše puta snime.
- Bezbednosne kamere su vrlo vidljive u celom gradu Sligo. Sasvim je verovatno da je primetio sve njihove lokacije. Da nije, mi bismo već saznali gde je odlagao odeću - rekao je istražitelj.
Nakon njegove smrti postalo je jasno da ne postoji osoba po imenu Piter Bergman koja bi odgovarala njegovom opisu ili starosti bilo gde u Evropi, Americi ili Južnoj Americi. Adresa u Beču, koju je koristio za prijavljivanje u hotel, nije bila mesto njegovog stanovanje, jer je utvrđeno da se tamo zapravo nije ništa nalazilo.
Svog drugog dana je Bergman kupio osam poštanskih markica vrednih 82 centa u pošti. Nikad nije utvrđeno gde su pisma poslata ili kada, ali verovatno je da se čovek dopisivao sa nekim. Takođe je nejasno zašto je izabrao Irsku od svih mesta, a posebno zašto Sligo, kao mesto gde bi nestao bez traga.
Dan pre nego što je pronađeno njegovo telo, Bergman je tražio od taksiste da ga odvede na najmirniju plažu u Sligu na kupanje, a vozač ga je odvezao do Ruzes Pointa.
Istražitelji kažu da se tamo kratko zadržao, a zatim vratio nazad u Sligo.
- On zapravo nije komunicirao sa ljudima - rekli su.
Bergman je, po svemu sudeći, u Rouzes Pointu našao mesto gde je želeo da umre. Sutradan, nakon što je izašao iz hotela, kupio je kartu u jednom smeru do Rouzes Pointa. Bergman je napustio hotel sa dve torbe i ljubičastom plastičnom kesom, ali je stigao na autobusku stanicu sa samo dve torbe. Tamo je kupio kapućino i sendvič i pročitao je novine pre nego što ih je iscepao rukama.
Iako nije razgovarao ni s kim na plaži, nekoliko ljudi koji su ga sreli, rekli su u dokumentarcu "poslednji dani Pitera Bergmana" da je on zaista ostavio utisak na njih. Definitivno se isticao u svojoj crnoj, profesionalnoj odeći i hodao je okolo kao da živi u nekom svom svetu, rekli su.
- Izgledao je gotovo kao da nije u ovom vremenu i prostoru. Imao je nogavice savijene do kolena. I hodao je paralelno s vodom bosih nogu, duboko u vodi, i činilo se da je kao da je nagnut sa rukama iza leđa, kao da je u nekom drugom svetu - ispričala je jedna žena.
Jedan par je rekao da su ga sreli u 22.30 i rekli mu "zdravo", na šta je on odgovorio klimanjem glave. U zoru 16. juna 2009. godine otac i sin koji su trenirali na plaži našli su Bergmanovo beživotno telo. Isprva su mislili da je u pitanju lutka.
Kada su shvatili da se radi o čoveku, pomolili su se i pozvali policiju.
Obdukcija nije pokazala nikakve dokaze o nasilju ili o tome da se udavio. Međutim, medicinski pregled je utvrdio da je muškarac imao veliki karcinom prostate i kostiju, kao i dokaze o prethodnim srčanim udarima.
Izveštaj o toksikologiji nije pokazao u njegovom organizmu nikakve tablete protiv bolova, čak ni aspirin.
Detaljnija istraživanja trajala su mesecima.
- Istražili smo svaku zamislivu opciju... Koristili smo medije kako u kontinentalnoj Evropi, tako u zemlji i inostranstvu, testirali smo mu DNK, otiske prstiju i oni su prosleđeni svim policijskim snagama. Podataka o njemu nije bilo nigde - rekao je istražitelj.
Istražitelji misle da je Bergman verovao da će njegovo telo odneti more i da ga niko nikad neće naći.