Usled velike radijacije koja se neverovatnom brzinom širila iz reaktora, grad je evakuisan. Ovih nekoliko žena se odlučilo vratiti u svoje domove.
Černobil i Pripjat su evakuisani davne 1986. godine te od tada tamo niko ne sme živeti. Bar tako glasi pravilo nakon nuklearne katastrofe. Ipak, nekoliko staraca odlučilo se vratiti u svoje domove jer za njih ne postoji neko drugo mesto koje mogu zavoleti i zvati domom.
Vlasti su dopustile da se starije osobe vrate u svoje domove pod tvrdnjom da su mlađe osobe mnogo podložnije uticajima radijacije. Većina tih starijih ljudi su žene, a o njima je snimljen dokumentarac "Černobilske babuške".
Ove hrabre žene preživele su ratove i okupacije te ih radioaktivnost nimalo ne plaši. Često ponavljaju kako bi radije umrle nego napustile svoje domove. Glad ih, kako kažu, plaši više nego bilo šta drugo. One žive u mestu koje je za ostatak sveta prestalo postojati osamdesetih, a koje se danas kreira samo u igricama. U gradu u kojem je vreme stalo, one još uvek imaju svoje rutine i navike.
Njihovi muževi su umrli prirodnom smrću, a one ostatak svog života žele provesti družeći se u gradu u kojem su rođene i odrasle. Ukoliko zakažete turistički obilazak Černobilja, možete platiti dodatnu cenu kako biste posetili stanovnike ovog grada. Oni su navikli na radoznale posetioce, svima strpljivo pričaju svoju priču.
One su svedoci istorijskog događaja, a o njemu neretko pričaju kroz suze. Kažu da im nakon evakuacije u drugi grad ljudi kod kojih su boravili nisu želeli dati ni čašu vode, jer su se plašili da će ih zaraziti radijacijom. Černobilskih babuški je iz godine u godinu sve manje, a uskoro ih više neće ni biti.
Žene koje se pojavljuju u dokumentarcu pričaju o svom životu u Maševu, selu koje je danas najopasnija zona, a odakle su evakuisane. Jedna od žena koje su se pojavljivale u dokumentarcu preminula je prilikom snimanja, a u skladu s njenom željom, sahranjena je unutar opasne zone.