Saznala je da joj se biološki roditelji zovu Boni Karl i Vejn Klouz, a iz priložene umrlice da joj je otac preminuo 2010. i da ima polusestru Don Džonson, iz Grinvuda, u Viskonsinu.
Uporno traganje na Fejsbuku nije donelo rezultate, sve dok se prošle godina u kuću do njihove u O Kleru (Viskonson) nije doselio bračni par.
Hilarina petogodišnja ćerka Stela odmah je zavolela nove komšije i stalno je odlazila kod njih da se igra. Hilari nije bila oduševljena što njena čerka provodi toliko vremena kod pedesetogodišnje Don, s kojom ona, ne računajući kurtoazno pozdravljanje, gotovo nikad nije razgovarala.
Međutim, znala je da je Don iz istog grada kao i njena davno izgubljena sestra. Kada je jednog dana ugledala paket na zajedničkom prilazu, podigla ga je videla da je adresiran na ime Don Džonson.
Osetila je uzbuđenje u stomaku i odmah pozvala supruga tlefonom.
- Preziva se Džonson, Don Džonson, to mora da je ona - rekla mu je.
Ipak prošlo je nekoliko dana pre nego što je najzad smogla hrabrosti da razgovara s komšinicom.
- Šta ako nije znala da postojim? Šta ako je to tajna? - pitala se.
Na kraju je poslala poruku Don. Shvatile su da su sestre po ocu Vejnu Klouzu, koji je umro 2010. godine. Don je podigao očuh, a biološkog oca je upoznala tek sa 18 godina. Nikada joj nije palo na pamet da on možda ima još dece.
Sutradan je Don došla kod Hilari sa buketom cveća i fotografijama biološkog oca.
- Sigurna sam da je to sudbina. Bila sam tako tužna kada sam otkrila da mi otac umro. A kada sam srela Don, dobila sam odgovore na sva pitanja. Ona je deo slagalice koji je nedostajao i koju pokušavam da sastavim godinama - izjavila je za "Vašington post".
- Veoma sam srećna što imam divnu komšinicu, koja mi je i sestra. Imam i sestričinu koja dolazi da se igra i doprinosi da se osećam mladom - kaže Don.
Hilari poziva sve koji ne mogu da nađu biološke roditelje da ne odustaju.
- Nikada nemojte da prestanete da tražite. Proverite u komšiluku. Nikada ne znate šta možete da saznate - kaže ona.