Ernesto Deras ne može da objasni zašto je ustao od mesta gde je sedeo, prišao glavnom ulazu crkve Panorama Citi u Los Anđelesu i počeo nekontrolirano da plače. "Perdon, perdon, perdon ...", molio je za oproštaj dok je na kolena pao čovek kome su njegovi članovi bande dali nadimak Satana.
- Bio sam ranjen, imao sam slomljene kosti, bio sam u zatvoru - rekao je ovih dana, nakon što se 20 godina posvetio Bogu i prihvatio ga. "Ali ništa od toga me nije rasplakalo. Osećao sam se kao čovek bez suza, ali tog dana se dogodilo nešto snažno - kaže on.
- Ostali članovi bandi pričaju slične priče. Crkva - posebno evangelička pentekostalna crkva - uzela ih je pod svoje krilo i dala utehu, moleći se da seizvuku iz čvrstog zagrljaja kriminala. Zauzvrat, ulične bande su pustile takve ljude i poštovale njihovu odluku.
Postati aktivnim članom verske zajednice ostaje gotovo jedini način da neko pobegne živ i bez osvete iz zloglasne bande Mara Salvatruća, poznate pod nazivom MS-13. Prema procenama FBI-ja, MS-13 ima 30-50.000 članova, a još oko 10.000 rad van SAD-a, uglavnom u Meksiku i drugim zemljama Centralne Amerike. 2004. godine, FBI je osnovao specijalno odeljenje koje se bavilo samo krivičnim gonjenjem MS-13 i proširilo svoje operacije na El Salvador, Honduras, Gvatemalu i Meksiko, u saradnji s tamošnjom policijom. Od 2005. godine počele su akcije, što je rezultiralo 20.000 hapšenja, uključujući oko 3.000 članova MS-13.
Ali akcija je završila fijasko jer je kriminalna grupa nakon toga povećala svoje članstvo. Broj članova koji su napustili MS-13 i pridružio se crkvi nije tačno utvrđen i ne može se tačno pronaći, ali u nedavnom istraživanju Međunarodnog univerziteta Florida, u kome je učestvovalo skoro 1.200 članova bandi u zatvorima El Salvador, 58 odsto kaže da je crkva najprikladnija organizacija za upravljanje programima rehabilitacije.
Njihove priče o iskustvu sa religijom pokazuju jednu mogućnost za smanjenje uticaja MS-13 u SAD-u i drugim zemljama u kojima ona posluje. Banda vrši strašan teror i mnoge zločine, ali nakon tri godine proučavanja MS-13, došli smo do zaključka da se banda zapravo želi da se predstavi kao organizacija, a ne kao zločinačka grupacija, što je dobar mamac za nesigurne i neiskusne mladiće u ranjivim godinama.
MS-13 je nastao početkom 1980-ih kada se grupa izbeglica iz El Salvadora - bivši gerilski borci - okupila da slušaju muziku hevi metala, piju alkohol i puše marihuanu u centralnom LA-u. Kao i druge tzv bande 'stonera' - pušača trave, MS-13 se razvio u nasilnu grupu, delom zbog samoodbrane, delom zbog kriminalnih ambicija. Oni danas deluju u šest do sedam država, što postaje prvorazredan problem za nekoliko vlada, uključujući Trampovu administraciju koja je često davala lažne izveštaje o bandi. U međuvremenu, lokalne samouprave su proširile svoj uticaj na čitavu Kaliforniju, kao i na Teksas, Virdžiniju, Merilend i na kraju i na sam Vašington DC.
Predsednik Tramp, kao i nekoliko prethodnih predsednika, nastojao se da se bori protiv bande strožim zatvorskim kaznama i deportacijama, ali MS-13 postoji i razvija se već 40 godina. MS-13 je poput surogat porodice. Mladići im se pridružuju iz više razloga, ali uglavnom zato što su marginalizovani i nemaju jasnu viziju kako da se penju društvenim i ekonomskim lestvicama. U bandi pronalaze slične mladiće sa kojima se blisko povezuju, a smatraju da je banda njihov izvor zaštite. Članovi MS-13 nazivaju ovaj rukav "el barrio". "El barrio" ima mitsko značenje. Obvezujete se za nešto veće od sebe, ali bićete nagrađeni i poštovani, dobili ste grupni status, a drugi će vas tapšati po leđima ako im preti neko sa strane.
El bario je etos koji se može odnositi i na dobro i na zlo, uključujući ekstremno nasilje, agresivno kriminalno ponašanje, brutalne oblike društvene kontrole koji su doveli do hiljada mrtvih u SAD-u i na obalama Centralne Amerike. Crkva i bande su usko povezane društvene organizacije, mesta gde ljudi mogu da pronađu alternativnu porodicu koja zahteva duboke emocionalne i vremenske obaveze. Članovi crkve jedni druge zovu 'brat' i 'sestra', a poput članova bandi, očekuje se da paze jedni na druge, pružajući im posao, sklonište i hranu po potrebi. Crkve su takođe izuzetno patrijarhalne.
Mnoge evangeličke crkve nadmeću se sa bandama ne samo na duhovnom i emotivnom nivou, već i na praktičan način. Omogućavaju poslove i kontakte za posao, neformalne usluge brige o deci i pristup zdravstvenoj zaštiti. Možda je najvažnije da monopolizuju vreme svojih članova. Crkvene usluge pružaju se svake večeri ili gotovo svake noći i to se poklapa sa vremenima kada se očekuje da se poklapaju sa vremenima kada članovi bandi lutaju gradom. Ovaj prelazak na religiju sugeriše da moramo posvetiti jednaku količinu energije i ubeđenja da bismo stvorili alternativu obliku MS-13.