Ovog leta sistem prodaje karata bio je veoma jednostavan. Umesto da se muče kroz džunglu sa više od 60 tarifnih i transportnih mreža u Nemačkoj, od 1. juna do 31. avgusta, ljudi su mogli da putuju širom zemlje svim lokalnim i regionalnim autobusima i vozovima za 9 evra mesečno koristeći jednu kartu. Ali tromesečni eksperiment je završen.
Mera, koju je nemački magazin Der Spiegel nazvao „najvećim eksperimentom koji je Nemačka ikada preduzela u sistemu javnog prevoza“, uvedena je u relativno kratkom roku kao deo paketa pomoći savezne vlade za pomoć potrošačima. Čak su i transportne kompanije bile iznenađene ovom merom i imale su vrlo malo vremena da se pripreme.
Sada, na kraju eksperimenta, postavlja se pitanje: da li je jeftina karta za nacionalni prevoz uspela?
Prema podacima Udruženja nemačkih transportnih kompanija (VDV), više od 52 miliona ljudi kupilo je kartu - više od 60 odsto stanovništva zemlje. Još deset miliona ljudi automatski dobija popust kroz postojeću godišnju pretplatu na lokalnu ili regionalnu transportnu mrežu.
Prema ADAC-u, najvećem nemačkom automobilskom klubu, takve pretplate koštaju oko 80 evra mesečno u većim nemačkim gradovima. Tokom tri letnja meseca ti putnici su automatski uštedeli preko 200 evra.
Stopa inflacije u Nemačkoj je takođe blago pala tokom eksperimenta, što Savezni zavod za statistiku pripisuje, između ostalog, niskoj ceni putovanja u javnom prevozu. Ponuda je privukla i mnogo novih putnika. Prema istraživanju VDV-a, 15 odsto korisnika karata od 9 evra reklo je da bez ove jeftine karte ne bi putovali toliko – koliko su putovali.
- Milionima ljudi koji primaju socijalnu pomoć ili sa niskim platama to obično bude uskraćeno. I biće im to ponovo uskraćeno nakon što ova jeftina karta istekne - piše Ulrih Šnajder, generalni direktor socijalnog udruženja Deutscher Paritätischer Gesamtverband.
- Da li je nacionalna karta od 9 evra bila uspešna zavisi od cilja. Ako je reč o finansijskom rasterećenju građana, rekao bih da je bilo uspešno. Da je cilj bio promocija javnog prevoza, rekao bih da nije - rekao je za DW Džonatan Lazer iz konsultantske kompanije specijalizovane za upravljanje u javnom sektoru.
Još uvek nije jasno da li bi novi klijenti dugoročno prešli (trajno) na javni prevoz. Društvenim mrežama ovog leta svakodnevno su kružile priče o pretrpanim vozovima, pokvarenim klima uređajima i kašnjenjima od sat (ili više).
Razlog tome je činjenica da se u Nemačkoj mnogo ulaže u drumski, a manje u železnički saobraćaj, na šta se zagovornici javnog prevoza žale godinama. I pre karte od 9 evra, putnici su bili suočeni sa bezbrojnim kašnjenjima i pretrpanim vozovima.
Savezna vlada je stavila na raspolaganje dodatnih 2,5 milijardi evra za 16 nemačkih saveznih država - da nadoknadi gubitak u prodaji karata po "normalnoj" stopi. Međutim, nije bilo dodatnih sredstava za dodatne kapacitete, osoblje i održavanje da bi se zadovoljila povećana potražnja.
- Karta od 9 evra učinila je da problemi u regionalnom saobraćaju budu vidljivi svima. Nema dovoljno osoblja, a posebno nema dovoljno vozila da odgovori na povećanje broja putnika u budućnosti - rekao je Ralf Damde, prvi čovek Radničkog veća u DB Regio, nemačkoj železničkoj kompaniji zaduženoj za regionalni transport.
Ali šta dalje? Kritičari jeftinih karata kažu da bi novac bio bolje uložen u infrastrukturu. Međutim, uprkos neprijatnim uslovima putovanja, mnogi traže da se jeftina tarifa produži, pogotovo što Nemačka u poslednje vreme nije uspela da ostvari svoje ciljeve zaštite klime. Neki žele oboje:
- Rešenje očigledno nije da se javni prevoz ponovo učini manje atraktivnim (sa skupim kartama), već da se popravi/izgradi neophodna infrastruktura - kaže se u diskusiji na društvenoj platformi Reddit.
Iako je eksperiment – karta od 9 evra za celu Nemačku – završen 31. avgusta, političari se i dalje raspravljaju da li bi trebalo uvesti slične karte i koliko bi trebalo da koštaju.
Džonatan Lejzer kaže da je cena samo deo ove priče. Eksperiment je takođe pokazao vrednost modernizovanog sistema prodaje karata.
- Možemo da pričamo o ceni, ali treba da razgovaramo i o tome koliko je komplikovano kupiti kartu. Moramo li da imamo toliko različitih sistema? Ili možemo da ih pojednostavimo? - pitao je Džonatan