Zašto visoki ljudi kraće žive? U doba virusa, epidemija, pandemija i svi ostalih infekcija koje nas okružuju, sve češće se među ljudima javlja i ova tema... Zašto visoki ljudi imaju kraći životni vek od onih malo nižih.
I dok nama ova tema nije toliko često bilo u fokusu, ali naučnicima jeste. Već duže vreme beleže se statistički podaci i brojke o tome, a evo do kakvih rezultata su stručnjaci došli.
Naime, prerano umiranje među pojedincima iznad dva metra nije neuobičajeno. Robert Vodlou, najviši zabeleženi čovek na svetu, 272 santimetra, preminuo je u 22. godini života.
Od deset najviših stanovnika na našoj planeti ikada snimljenih, najstariji je umro kada je imao 56. godina. Prema Ginisovoj knjizi rekorda, danas je najviši čovek Turčin Sultan Kosen koji ima čitavih 251 santimetar.
Sa druge strane, žene višeg rasta češće pate od raka u poodmaklim godinama, posebno posle menopauze.
Nasuprot tome, kako kod ljudi, tako i kod životinja u biološkim naukama postoji nepisano pravilo da veće vrste sisara žive duže, na primer slonovi od 40 do 75 i kitovi od 35 do 110 godina, dok od manjih, na primer, miševa i pacova životni vek je oko 12 meseci.
Zbog čega to ne važi za ljude, pogotovo što je za naše daleke pretke, lovce-sakupljače u savani, visina imala preimućstvo?
U opticaju su dve valjane pretpostavke, jedna se poziva na nasleđe, druga na odgajanje, a možda su međusobno povezane.
Brojna dosadašnja istraživanja dovode u vezu unos kalorija s dugovečnošću. U suštini, suočene sa ograničenim količinama raspoložive hrane, životinje nastoje da žive duže. Dobri dokazi za ovo pronađeni su kod crva, miševa, pasa, majmuna, čak ukazuju na isti učinak kod ljudi.
Zaista, deca koja su živela u toku Drugog svetskog rata i smanjenja obroka pokazuju ispupčenje na liniji statistike dugovečnosti. Zašto je ovo važno? Zato što su crvi, miševi, majmuni i deca s manjim unosom kalorija bili kraći ili niži od dobro hranjenih vršnjaka.
Dakle, prosečna visina stanovništva je grubi pokazatelj dostupnosti kalorija u detinjstvu i u toku razvića, što je odlučujući čnilac visine u odraslom dobu.
Ali, očigledno je da nasleđe određuje koliko će neko porasti, što se genima prenosi kao takozvana "porodična visina". Sa dugovečnošću je u vezi gen FOXO3 koji ispoljava zajedničke varijacije kod crva, muva i ljudi stogodišnjaka. On ima nekoliko uloga, doprinosi aktiviranju ćelija, kontroli mehanizma ćelijske smrti i menjanju učinka insulina i insulinu sličnih činilaca rasta.
Dakle, varijacije u FOXO3 genu mogu da utiču na pretpostavljenu vezu između dugovečnosti, visine i kalorija kroz usmeravanje više ili manje energije u toku telesnog rasta. Iako je visina povezana s kraćim životnim vekom u proseku, još nije jasno zašto je to tako.