Pripada Eparhiji sremskoj Srpske pravoslavne crkve i predstavlja nepokretno kulturno dobro kao spomenik kulture od izuzetnog značaja.
Prvi put se spominje u turskim dokumentima 1566-67. godine, kada je imao malu jednobrodnu crkvu, za koju se pretpostavlja da je bila sagrađena pod uticajem tradicionalne arhitekture od drveta.
U Austro-Turskim ratovima, manastir je oštećen i napušten, a posle Velike seobe Srba, manastir su obnovili izbegli kaluđeri manastira Rače, između 1697-99. godine.
Današnja manastirska crkva je izgrađena 1732. i 1734. godine, a trospratni zvonik uz zapadnu fasadu crkve sagrađen je 1762. godine. Kao njeni ktitori se pominju Milivoje Milaković, zakupac Pošte iz Futoga i njegov sin Petar.
Ikonostas manastira Beočin delo je trojice poznatih slikara: 1754. godine četiri prestone ikone radio je Janko Halkozović, dok sve ostale potiču iz 1765-66. godine i pripadaju Dimitriju Bačeviću i Teodoru Kračunu.
S južne strane manastira se nalazi potok i park koji su Francuzi zasadili pre 150 godina. Tada je došla grupa baštovana koja je uređivala Versajski park i tu napravila njegovu malu kopiju sa fontanom i bazenom u sredini.
Na ovom mestu se upokojio Sveti srpski episkop Varnava Nastić, a manastir je najpoznatiji po ikoni čudotvorne Presvete Bogorodice, koja je u ovom zdanju već 500 godina.
Pred njom se mole i traže pomoć vernici svih vera i iz svih krajeva Evrope. Uz njene molitve žene koje nisu mogle da rode postajale su majke.
U manastiru se nalaze i mošti Stefana Prvovenčanog, koje su 1815. godine prenesene iz manastira Fenek.
Više o manastiru pogledajte u sledećem videu: