Omeđena Banatskim planinama i Deliblatskom peščarom, ušuškana u zagrljaju reka Dunav, Karaš i Nera, orošena Belocrkvanskim jezerima, na samom jugoistoku Banata nalazi se opština Bela Crkva, a u njoj i istoimeni grad bogate istorije.
Lepa varoš udaljena je 96 kilometara od Beograda ka istoku na samoj granici sa Rumunijom.
Klima je umereno kontinentalna. Leta su topla i kratka, kao i zime koje su takođe kratke, na momente oštre i hladne, dok su proleća i jeseni duže. Obiluje sa dosta sunčanih, vetrovitih i kišnih dana, karakteristična po ranim i poznim mrazevima.
Područje Bele Crkve je veoma bogato vodom. Pored Dunava, opštinu presecaju jedine dve planinske reke u ravnici - Nera i Karaš, brojni potoci, kanal Dunav - Tisa - Dunav i više šljunkarskih jezera nastalih eksploatacijom, kao i više močvarnih područja od kojih je napoznatije Labudovo okno, koje se nalazi na prostoru između Dunava i Deliblatske peščare, a koje je zbog svog ekološkog značaja stavljena na Ramsarsku listu.
Sve nabrojane karakteristike ovom području daju specifičan izgled i posebnu mogućnost za razvoj turizma.
Ove povoljne geografske predispozicije žitelji Bele Crkve su maksimalno iskoristili, pa su danas nadaleko poznati kako po mnogobrojnim sortama najboljeg grožđa, tako i po svojoj veštini da proizvedu dobro vino.
Još od svog osnivanja 1717. godine varoš Bela Crkva bila je centar predodređen za razvoj vinogradarstva. O tome koliko su meštani ovog područja odlučno iskoristili svoj pogodan položaj za uzgoj vinove loze, možda najbolje govori podatak iz 1926. godine, kada se ukupno 70 odsto stanovništva Južnog Banata bavilo vinogradarstvom.
Takođe, uporedo sa vinogradarstvom, intenzivno su razvijani voćarstvo i zemljoradnja, a najbolje vino, rakija, različiti likeri i konjak iz Bele Crkve i okolnih mesta izvozili su se po celoj Evropi.
Početkom 20. veka, u okolini Bele Crkve bilo je zasađeno više od deset hilljada lanaca vinograda, a godišnje se proizvodilo između 50 i 60 hiljada hektolitara vina. Meštani su se usmerili na proizvodnju vina kada je svilarstvo ugašeno kao privredna grana. Stari zasadi dudova su posečeni, a na tim mestima nicali su vinogradi.
Ipak, većina tih vinograda je iskrčena posle 1945. godine, pa je vinogradarstvo danas u ovom kraju nešto manje razvijeno.