Alibunar je gradsko naselje u opštini Alibunar, u Južnobanatskom okrugu. Kao jedan od značajnijih faktora koji ovu opštinu čine turističkom atrakcijom i čiji potencijal se iz godine u godine sve više i sve značajnije razvija jeste to što kroz Alibunar prolazi značajna drumska saobraćajnica Beograd-Pančevo-Alibunar-Vršac-Temišvar, kao i pruga koja takođe spaja Beograd i Temišvar pa su tako turisti neizostavni sastav ove opštine, jer, gde god pođeš, kroz Alibunar moraš da prođeš.
Opština Alibunar pored svog dobrog geografskog položaja, dobre povezanosti sa svim većim gradovima u Srbiji, svoje prirodne lepote i turističkog potencijala ima i zanimljivu istoriju koja se vekovima prepričava i kojoj se ljudi i dan danas dive.
Alibunar se u Kruševskom spomeniku pominje kao "Alijina voda". Ta voda je izgleda oduvek imala blagotvorno lekovito svojstvo. Alibunar potiče još iz turskog perioda, a kako se tu nalazi Ali-pašin bunar, po njemu je i dobio ime.
Posle povlačenja Turaka, Alibunar bilo je srpsko naselje sa 32 kuće. Godine 1773. godine ulazi u sastav nemačkog graničarskog puka. Austrijski carski revizor Erler 1774. godine konstatuje da mesto ima militarski status, a pripada Vršačkom okrugu i distriktu, dok je stanovništvo izmešano, srpsko i vlaško.
Godine 1857. pominje se banja u Alibunaru, za lečenje kostobolje i reume. To je nova banja, za koju se znalo samo u okolini. Banju su činili kupatilo sa bunarima sa lekovitom vodom, koja ima crvenkastu boju i liči na ceđ te od tada pa do dan danas postaje prava turistička atrakcija čijoj se lepoti i istoriji ljudi dive i interesuju.
Pored ovih sadržaja, turistička ponuda opštine Alibunar nudi i prelepi Hram Svetih Blagovesti sa isto tako zanimljivom istorijom, i još lepšim izgledom.
Naime, najznačajnija svetinja koju ćete videti kada posetite Alibunar je svakako Hram Svetih Blagovesti. Hram je sagrađen 1796. godine, da bi u u aprilu 1798. godine bio osvećen od strane episkopa vršačkog Josifa Jovanovića - Šakabende.
Hram je posvećen je prazniku Blagovesti, a ikone na ikonostasu radilo je više slikara tog doba.
Jedan deo kompozicije radio je Živko Petrović 1856. godine, a drugi deo Petar Dragić u periodu od 1890. do 1891. godine.
Rumun Mečaj preslikao je 1897. godine deo ikona na ikonostasu, u hramu postoji i zidno slikarstvo koji je radio nepoznati ikonopisac polovinom 19. veka. Kapela na Vodici podignuta je 1936. godine i posvećena je Vaznesenju Gospodnjem - Spasovdanu.
Mesto je, po Srbe, od istorijske važnosti zbog bitke koja se odigrala 1848. godine, gde je tom prilikom veoma oštećen hram iznutra i uništene su sve crkvene matične knjige, tako da sada postoji najstariju matičnu knjigu koja datira nakon tih događaja, tj. od 1848. godine.
U proteklim godinama hram je nekoliko puta temeljno renoviran, a 2006. godine je izgrađen novi parohijski dom.
Projekat je finansiran iz budžeta opštine Albinuar. Stavovi izneti u podržanom medijskom projektu nužno ne izražavaju stavove organa koji je dodelio sredstva.