Borislava Perić-Ranković srpska je stonoteniserka i paraolimpijka, koja je rođena u Bečeju, 16 juna 1972. godine.
Svoj život i sportske aktivnosti sprovodi u Novom Sadu i svakodnevno uveseljava naciju svojim pobedama i medaljama.
Nakon završene srednje škole, Borislava je počela da radi kao trgovac, ali ne odustaje od obrazovanja. Već 1992. godine upisala je Višu školu za informatiku, a posle prve godine započela je posao u stolarskoj radnji. Pri upisu u školu, preselila se u Novi Sad. Nažalost, povredom na radu, 1994. godine, postaje osoba sa invaliditetom i ostaje u kolicima. Ipak, Borislava uvek ističe da se taj nemili događaj nije dogodio, verovatno ne bi uspela ono što jeste sada.
Nakon rehabilitacije, vratila se u Bečej i tu je gradila svoj novi život, nije se stidela svoje invalidnosti, već je svoj život usmeravala po tome. U biblioteku je išla u kolicima, zaposlila se, družila se i bila prisutna, nijednog momenta nije odustala. Borislava je član Udruženja paraplegičara i kvadriplegičara u Novom Sadu gde je i počela da iskušava svoje nove mogućnosti u sportskim disciplinama.
Sportom se bavi od 2001. godine rekreativno, a od 2003. trenira stoni tenis i igra desnom rukom. Borislava je prvo igrala košarku, a onda je na nagovor prijatelja uzela reket u ruke samo da bi probala kako joj ide, a ujedno i da se takmiči za udruženje na republičkom takmičenju.
U klubu STK "Spin" počinje da trenira 2003. godine zajedno sa Nadom i Zoranom Matić. Još u rodnom Bečeju je pokazivala sklonost ka sportu i takmičenjima, a svoj talenat sada pokazuje na svetskim takmičenjima, kao i na Olimpijskim igrama.
Kada je Novi Sad trebalo da bude domaćin Republičkih igara za paraplegičare i kvadriplegičare, uzela je reket u ruke i počela da trenira stoni tenis jedanput nedeljno. Tada je njena ekipa osvojila prvo mesto. Ubrzo nakon toga održan je turnir u Beogradu, gde je ponovo bila prva. Prvu ekipnu medalju Borislava Perić Ranković i Nada Matić osvojile su u Sloveniji 2004. godine.
Da je oduvek izuzetan igrač, lider i borac, dokazuje i činjenica da je sa samo 18 godina Borislava bila vođa mlađim izviđačima i pripremala ih za takmičenja. Svog muža upoznala je na stonoteniskom turniru u Beogradu sa kojim ima ćerku Draganu. Samo šest meseci posle porođaja Borislava, njen muž i ćerka putovali su na prvi turnir i od tog momenta se ne razdvajaju, a u Novi Sad se vratila 2006. godine.
Na Paraolimpijskim igrama 2008. i 2012. godine osvojila je srebrnu medalju, a 2016. godine zlatnu, a u ekipnom delu srebrnu medalju. Ove godine je odbranila titulu šampiona na Evropskom prvenstvu, a 2018. je to uradila i na svetskom nivou. Pre četiri godine proglašena je za najbolju stonoteniserku sa invaliditetom na svetu.
Predsednik Republike Srbije Aleksandar Vučić odlikovao ju je Sretenjskim ordenom.