Kada je 6.decembra 2020. na večni počinak otišao Džej, dorćolski šmeker i laf, velika je sreća u nesreći da zbog pandemije virusa korona većina kafana nije radila, jer bi sav inventar otišao u paramparčad. Vest o njegovom iznenadnom i preranom odlasku je stigla kao kap koja preliva čašu, a nedelja kada nas je napustio je sada i zvanično dan koji je anticipirao i zauvek obeležio veliki majstor svog zanata, umetnik Džej Ramadanovski.
Iako su najbolji autori pisali tekstove i komponovali za njega, svaka bi pesma odmah postajala njegova lično. Zato što ih je, obojene bluz tonom koji samo on ima, tako pevao, kao da ih usvaja - a usvajao ih je kao siročad kojima je potrebna roditeljska ljubav. Živeo je sa svojim pesmama i svaku je izneo glasom koji garantuje da je sve što peva živa istina: pevao je glasom boje kariranog stonjaka i nagomilanog dima, glasom Skadarlije u sitne sate i glasom prigušenog razgovora u ćošku, među licima koji važe za "ozbiljne momke" i ustreptalim gradskim cicama. Bio je energična pojava specifičnog galasa, visoka klasa mangupa i gospodina iz kruga dvojke, ali pre svega - Džej je bio veliki čovek koji je uvek mislio na ponižene i unesrećene.
Trenutak u kojem se naručuje Džejeva pesma u kafani uvek ima neki smiraj i iščekivanje, kao priprema za istinu, ispovest i priznanje da ovaj naš život ima veliku težinu, kao i da nam je uvek potrebno vreme da se podsetimo. Tada se naručuje i tura pića za celu kafanu, jer taj kolektivni duh se retko gde još može osetiti: rokere, ljubitelje elektronske muzike, narodnjake, klasičare, bluzere i džezere... sve nas spaja ta tanana emocija u koju nas svaka njegova pesma "bocne". Ove elemente pokušao je da objedini film "Nedelja", koji je ove nedelje imao i svoju premijeru, od kada je pušten u redovni bioskopski program.
Na premijeri, na kojoj je bila i ekipa portala Srbija Danas, se ni neki jaki momci nisu stideli da puste suzu, neki ljudi su se setili malog Roma šibicara i njegovih anegdota o zakonima ulice, a simbol - Džejeva nikada dovoljno opevana ruža, koja ne zna gde će sad, lamentirala je nad našom egzistencijom. Mnogi svedoče, kao i autorka ovoga teksta, da je imao običaj da posle dobre tezge ode u pekaru i pokupuje sve što je ostalo, pa u kesama okači hranu po okolnom drveću i ogradama. Glad se ne zaboravlja.
Džej će ostati u nasim srcima, kao i njegove pesme uz koje samo proslavljali, pevali i poneti uvek nekom snažnom emocijom, naručivali. Za sobom je ostavio oko 113 pesama, od kojih svaka ima put do srca publike. Iako mnogi smatraju pesmu "Sunce ljubavi" Džejevom najboljom pesmom, ne dele svi isto mišljenje. Pevačica Barbara Bobak je u čast pokojnog kolege "iskopala iz naftalina" i interpretirala pesmu "Beograd", koja se sada, zahvaljujući njoj, vrtoglavo probija ka vrhu liste slušanosti.
"Da ne bi Barbare, nikad ne bih znao za ovako dobru pesmu. Džej legenda, zauvek će se slušati ovaj čovek", "Da nije Barabre verovatno nikad ne bi čuli ovako stare zlatne hitove. Barbara vraća zaboravljenu prošlost u sadašnojst", "Hvala Barbara za podsećanje, vanvremenski hit" - nizali su se komentari ispod pesme koja je nakon njenog izvođenja duplirala svoje preglede. Po svemu sudeći, balada je doživela ponovno rođenje i vrlo je moguće da bude hit ravan "Suncu ljubavi".
Pesmu u originalu poslušajte KLIKOM NA OVAJ LINK.
Srbija Danas/M.Đ