Poznati američki pesnik srpskog porekla Čarls Simić (rođen kao Dušan Simić) preminuo je u 85. godini. Ovaj rođeni Beograđanin je afirmaciju stekao u Sjedinjenim Američkim Državama, a kako se priča, pesme je počeo da piše još u srednjoj školi, da bi se svideo devojkama.
Bio je veoma značajan za srpsku kulturu. Prevodeći Vaska Popu, Ivana Lalića, Milorada Pavića, Radmilu Lazić, Novicu Tadića značajno je doprineo popularizaciji srpske književnosti u Americi. U čast Čarlsa Simića, prisećamo se nekih velikih misli.
- Ko ne može da zavija, neće naći svoj čopor.
- Tajna želja poezije je da zaustavi vreme.
- U svojoj praznoj flaši sam gradio svetionik dok su svi drugi pravili brodove.
- Kada me ljudi pitaju kako da nađem sreću u životu, ja im kažem: Prvo naučite da kuvate.
- Čista istina je da ćemo umreti. Evo me, maloletna vrsta okružena bezgraničnim prostorom i vremenom, raspravljam se sa celim stvorenjem, tresem pesnicom, prštim, ponekad postajem čak i elokventan, a onda-puf! Ja sam otišao. Pometeno jednom zauvek. Mislim da je to veoma, veoma smešno.
- Poezija je siroče tišine. Reči nikada nisu sasvim jednake iskustvu iza njih.
- Ako u bilo šta verujem, to je u mračnoj noći duše. Strahopoštovanje je moja religija, a misterija je njena crkva.
- Insomnija je celonoćna turistička agencija sa posterima koji reklamiraju daleka mesta.
- Istina je tamna ispod tvojih kapaka.
- Ovde u Sjedinjenim Državama govorimo sa poštovanjem prema autentičnom iskustvu. Pišemo pesme o našim tatama koji nas vode na pecanje i slamaju nam srca tako što nas teraju da ribu bacimo nazad u reku. Čitaocu čak kažemo i vrstu automobila koji smo vozili, godinu i model, da bismo stekli utisak da je sve to tačno. To je zato što o sebi mislimo kao o novinarima. Kao i oni, ići ćemo bilo gde za priču. Ne verujte ni reč o tome. Kao što vam svaki pesnik može reći, često se bolje vidi zatvorenih nego širom otvorenih očiju.
- Malo sam spavao, puno čitao i često se zaljubljivao.
- Traži se: igla dovoljno brza da zašije ovu pesmu u ćebe.