Prema predanju, 326. godine carica Jelena, majka cara Konstantina, pronašla je krst kada je otišla u Palestinu da poseti sveta mesta.
Patrijarh Makarije je, posle otkrića carice Jelene, pred okupljenim narodom uzdigao Krst koji je Hristos nosio do Golgote, pa otuda i naziv Vozviždenje u bogoslužbenom kalendaru, gde je praznik obeležen crvenim slovom kao zavetni praznik.
Kako kaže hrišćansko predanje, narod je odgovorio patrijarhu molitvom Gospode pomiluj, koja se i do danas na isti način peva na pravoslavnim liturgijama.
Na taj praznik, istovremeno se slavi uspomena na povratak Časnog krsta iz Persije u Jerusalim. Krst je čuvan u srebrnom sanduku u jerusalimskoj crkvi Vaskrsenja do 614. godine, kada su Persijanci zauzeli Jerusalim.
Tokom ratova krst se izgubio, a kasnije, kada je ponovo nađen, njegove delove uzimali su vernici u nadi da imaju veliku moć, pošto su napravljeni od svetog drveta. Prema nepotvrđenim podacima, čak su i neki srpski vladari imali delove tog krsta.
Prema narodnom verovanju, ako je na Krstovdan oblačno, zima će biti bogata snegom, a ako nema padavina naredna godina biće sušna.
Dok za mnoge druge praznike koji su obeleženi crvenim slovom važi da ne treba sređivati kuću, usisavati i raditi druge slične poslove, na Krstovdan je obrnuto. Na današnji dan je dobro srediti kuću i tako je pripremiti za zimu. U suprotnom, veruje se da će vam cele godine sve „ići naopako“.