U prigodi praznika Rođenja Hristovog, Srpska Crkva tradicionalno obeležava tri posebne nedelje - Nedelju Praotaca, Nedelju Otaca i Nedelju Bogootaca.
Detinjci će ove godine biti 17. decembra, Materice 24. decembra, a Oci 31. decembra.
Nedelja Praotaca (poznata kao Materice u srpskom narodu) posvećena je rodonačelnicima Naroda Božjeg i prorocima koji su najavljivali dolazak Hrista. Nedelja Otaca (poznata kao Oci) slavi Isusove pretke po telu iz rodoslova u Jevanđeljima. Nedelja Bogootaca, nakon Božića, posvećena je Pravednom Josifu, zaručniku Marijinom, i caru Davidu kao direktnom pretku Isusa.
U Nedelju Praotaca (u srpskom narodu poznatoj kao Materice) pominjemo na bogosluženjima sve rodonačalnike Naroda Božjeg, od Adama do Josifa, zaručnika Marijinog. Pominjemo i sve proroke koji su propovedali o Hristu, od Samuila do Jovana Krstitelja.
U Nedelju Otaca (u nas poznatoj kao Oci) proslavljamo sve Isusove pretke po telu koji se navode u rodoslovu u Jevanđeljima od Mateja i Luke.
U Nedelju Bogootaca, posle Praznika Rođenja Hristovog, činimo uspomenu na Pravednog Josifa, zaručnika Marijinog i na cara Davida kao direktnog pretka Isusovog.
Dočekujući praznik nasvetijeg Rođenja na zemlji, srpski narod i Srpska Crkva u tri nedelje pred ovaj praznik obeležavaju naše ovozemaljske porodice, a koje su Crkve u malom i slike ljubavi Božje u Svetoj Trojici. Dakle, to je tipično srpsko slavljenje, kao što je i krsna slava tipična srpska svetkovina.
U knjizi "Veronauka u kući" iz 1982. godine piše: - Pripremi ovog najradosnijeg dana, isključivo u našem srpskom narodu, posvećene su naročito tri poslednje nedelje pred Božić, za koje naš narod ima i specijalne nazive: Detinjci, Materice i Ocevi, kao i za dane uoči samog praznika: Tucindan i Badnjidan.
U ovim pripremnim nedeljama pred Božić narodni običaji su, uglavnom, svuda isti. Najpre oci i majke, u treću nedelju pred Božić, koja se zove Detinjci, izjutra rano "vezuju" svoju decu, negde čak i onu u kolevci, a deca im se "dreše". Pošto je to uvek nedelja po Svetom Nikoli, to obično "Sveti Nikola ujutru donosi deci poklone".
U drugu nedelju pred Božić, koja se zove Materice, oci i deca "vezuju" majke (matere), a one im se "dreše". U nedelju pred sam Božić, koja se zove Oci, majke i deca "vezuju" oce, a oni im se "dreše". Ovo uzajamno "drešenje" je uzajamno činjenje poklona ljubavi, što stvara prazničnu, svečanu atmosferu u porodičnim hrišćanskim krugovima.
Simbolika vezivanja
Takvu prazničnu atmosferu stvorili su istočni mudraci svetoj porodici Bogodeteta poklonivši Mu se u Vitlejemskoj pećini, uz darove: smirne, tamjana i zlata. Simvolika ovog uzajamnog "vezivanja" i "drešenja" dece i roditelja jasna je: pripremamo se za doček najradosnijeg praznika hrišćanskog – Božića, koji je pomirio čoveka sa Bogom odrešivši ga veza grehovnih, a vezavši ga novom vezom ljubavi za Boga.
U želji, dakle, da Njegov dolazak sačekamo vezani najčvršćim vezama međusobne ljubavi, jer je i On – Božić – Ljubav, koja je "sveza savršenstva", i mi se o Detinjcima, Matericama i Ocima međusobno "vezujemo" i "drešimo".
To vezivanje i drešenje prevazilazi naše porodične krugove i prostire se na rođake, prijatelje i sve naše poznanike, i tako nastaje spontano opšte srpsko, pravoslavno-hrišćansko proslavljanje vezivanja i drešenja pred nastupajući praznik Rođenja Spasiteljeva, koji je odrešio Adama i Evu od večne smrti i podario im život večni.
I tako, isključivo srpski narod je osmislio na svom sopstvenom iskustvu naš hrišćansko-pravoslavni kalendar, koji je ujedno i srpski narodni kalendar. Detinjci, Materice i Oci su, dakle, naši narodni praznici nanizani u predprazništvu Rođenja Hristovog, tako da su u sredini Materice, dan majki, jer je majka veza po kojoj 2da nije majke, ni sveta ne bi bilo2.
Materice su praznik Svetih srpskih majki, Detinjci su dan Svete srpske dece, a Oci – dan Svetih srpskih otaca, čiji se broj ne može izbrojati.