Srpska pravoslavna crkva (SPC) proslavlja danas praznik Svetog Dimitrija Solunskog, u narodu poznat kao Mitrovdan, u znak sećanja na stradanje i smrt ovog svetitelja. U Srbiji se Sveti Dimitrije praznuje kao krsna slava i peta je slava po broju svečara. Ovaj datum se u narodnu označava i kao hajdučki rastanak i doba godine kada počinje zima.
Osim Srba Svetog Dimitrija poštuju i slave i Grci i Rusi. Kod drugih je taj svetac proglašen zaštitnikom Sibira i današnji praznik je jedan od najvećih u Ruskoj pravoslavnoj crkvi.
Dimitrije je rođen u Solunu u trećem veku posle Hrista za vreme cara Maksimilijana. Kada je od cara dobio naređenje da progoni hrišćane, on se na to nije obazirao već je javno propovedao hrišćansku veru. Cara su obavestili o neposlušnosti Dimitrijevoj, koji je preobraćao narod u hrišćanstvo.
Kada je car čuo da je solunski komandant i sam hrišćanin, naredio je da ga bace u tamnicu gde je mučen, a potom pogubljen. Tako je život okončao 306. godine kao borac za hrišćansku veru. Solunski hrišćani su ga tajno sahranili, na mestu njegovog groba kasnije je podignuta crkva. Dimitrije je proglašen zaštitnikom grada Soluna.
Crkveni spisi navode da se Sveti Dimitrije mnogo puta javljao i spasavao grad od zemljotresa i nesreća. I danas se veruje da je čudotvorna snaga njegovih moštiju izlečila mnogobrojne bolesnike.
Prema narodnom predanju i žitijima svetaca, Dimitrijev grob je odisao bosiljkom i smirnom, pa je zato taj svetac nazvan Mirotočivi.
Sveti Dimitrije predstavljen je na freskama srednjevekovnih manastira u redu svetih ratnika koji su propovedali i borili se za hrišćansku veru.
Kult Svetog Dimitrija veoma je živ i kod Srba, a u srednjovekovnoj Srbiji posvećeni su mu mnogobrojni hramovi, uključujući i crkvu u Pećkoj patrijaršiji i kapelu u manastiru Visoki Dečani.
Mošti Svetog Dimitrija, koji je svoje bogatstvo razdelio siromašnima, nalaze se u Solunu. Sveti Dimitrije je i zaštitnik ovog grčkog grada, dok Rusi smatraju svetog Dimitrija pokroviteljem Sibira.