Sveta Liturgija je nebo na zemlji, a čovek je prizvan da od zemaljskog postane nebeski. Jedini put za to je sjedinjenje sa Hristom u Pričešću, kome prethodi podvig SEBEPOZNANjA I SEBEOČIŠĆENJA. Našoj Pravoslavnoj Crkvi je svojstven duh asketizma i pokajnog samonadilaženja, odnosno podvižnički duh.
Čovek je Božije stvorenje i to nedovršeno Božije stvorenje, koje hranjeno Svetinjom (Svetim Telom i Svetom Krvlju Gospodnjom – Sv. Pričešćem ) može da raste do u punoću "mere rasta Hristovog" ( Efes. 4,13 ), u čemu je spasenje.
Gospod nije rekao neodređeno i bez razlike "dajte svetinje i biser svima", nego kaže: "Ne dajte svetinje psima" (Mt. 7,6), odnosno onima koji čine zlo. Tako kaže i Sv. Apostol Pavle : "Čuvajte se pasa, čuvajte se zlih poslenika" (Fil.3,2) ... "Pazi se i ti svešteniče, i nemoj davati nedostojnim Prečisto Telo, kako se ne bi pokazao krivim po reči Vladičinoj".
"Dakle, ne dajte svetinje psima, ne bacajte biser svoj pred svinje, da ga ne bi izgazili nogama svojim, i okrenuvši se, rastrgli vas, stvarajući raskole i jeresi" - rekao je Sv. Atanasije Aleksandrijski ("Bez pričešća nema oboženja" -Obraz Svetački, Bgd. 2004, str. 74).
U poslednjih nekoliko godina, kod nas se promoviše pristup najvećoj svetinji - Svetom Pričešću bez prethodnog posta. U svom pismu Rimljanima, Sveti Apostol Pavle ističe: "Jedan veruje da sme sve jesti, a koji je slab jede zelje" (Rimljani 14,2). U Crkvi postoje oni koji su duhovno snažni, ali takođe postoje i oni koji su duhovno slabiji. Neosporna je činjenica da duhovno opušteno vreme može uticati na duhovnu snagu kako monaštva i sveštenstva, tako i hrišćana koji žive u svetu (mirjana).
Važno je priznati da postoji značajan broj duhovno slabijih pojedinaca ("koji jedu zelje") koji bi trebalo da budu svesni važnosti posta (na vodi) pre pričešća i ispovesti.
Sveti Vladika Nikolaj Žički i prepodobni otac Justin Ćelijski su prema postu i Pričešću imali isti odnos kao i Veliki tipik: POST NA VODI I ISPOVEST pre pričešćivanja.
Sv. Nikolaj Žički je određivao da se, ako je čovek zdrav i pre uzimanja bogojavljenske vodice posti nekoliko dana- utoliko pre treba postiti pre Sv. Pričešća (Isto, str. 408.).
Isti takav bogobojažljiv odnos prema najvećoj Svetinji imao je i o. Justin (Popović). On je blagosiljao da se vernici pripremaju duhovnim postom (molitveno), da poste na vodi i da se ispovedaju, pa tek onda da se pričešćuju.
Otac Justin je učio svoja duhovna čeda da se pričešćivanje mora povezivati sa ispravljanjem života... Zato je Gospod i dao SVETI POST I SVETU MOLITVU da se mi pre Svetog Pričešća PRIPREMIMO za onaj veliki i svetli dan, dan kada primamo Sv. Pričešće. "Kad bi danas javili da car dolazi u tvoju kuću, ti bi sve očistio, opajao, da car uće u tvoju kuću, a kako li je tek potrebno čistiti sebe kad Bog ulazi u tvoju dušu? Boga primaš danas, pazi kako Ga primaš! Svaki tvoj greh za koji se nisi pokajao i zaplakao pred Bogom, to je zver, zver koja će riknuti na Gospoda, to je mali đavo; svaki greh je mali đavo koji juriša na Gospoda u tvojoj duši. Pazi, kaj se pred Gospodom, plači, reci sebi: ja sam Gospode, prvi među grešnicima, pristupam Tebi nedostojan, sledeći reči svetog apostola Pavla kad on kaže da je «Gospod došao u svet da spasi grešnike od kojih sam prvi ja! (1.Tim.1,15).
!Kada Sveti Apostol veli za sebe da je on prvi grešnik, šta je ostalo meni i tebi, kako mi da nazovemo sebe? Svaki od nas, zaista, prvi je među grešnicima kada pristupa Gospodu Hristu, kada treba Njega da primi, Njega, Svečistog Gospoda i Boga. Zato je post, zato je sveta molitva: POST da očisti naše telo, i MOLITVA da očisti našu dušu, i pripremi ih za prijem Gospoda Hrista" (1.Tim.1,15).
Vladimir Dimitrijević zaključuje da: "Kad car dolazi u kuću, nije dovoljna samo ljubav (često i umišljena). Treba dati dokaze te ljubavi koji se sastoje u pospremanju kuće. Duša nepripremljena za Svetu Tajnu prima je sebi na sud i na osudu. Tako su svoju pastvu poučavali veliki pastiri i Svetitelji srbski, Nikolaj Žički i Justin Ćelijski"(Isto, str. 408).