Deca koja imaju poremećaj ponašanja najčešće kod sebe ne prepoznaju problem, što znači da nemaju motivaciju za menjanjem ponašanja. Obično misle da drugi treba da se menjaju umesto njih.
- Često govorimo o tim zabrinutostima kao upozorenjima - objašnjava Rahil Brigs, psihijatar. Oni ne moraju uvek da budu signali kliničkog poremećaja, ali mogu biti suptilni znakovi problema u razvoju.
U detinjstvu je uobičajeno da deca spavaju oko deset sati tokom noći. Depresivnoj deci se spava u neobičnim dobima dana i preterano su pospana.
Mališanima sa poremećajem pažnje s hiperaktivnošću (ADHD) ili disruptivnim poremećajem raspoloženja (DMDD), često treba satima da zaspu, a tokom noći se bude više puta.
Bolovi u stomaku su uobičajena tegoba, ali česti bolovi koji se ne mogu objasniti zatvorom ili intolerancijom na hranu mogu da imaju psihološke korene.
Istraživanja su dugo povezivala hronične poteškoće s gastrointestinalnim sistemom kod dece s teskobom i depresijom.
Kod dece koja imaju teskobu, misao je toliko učestala da ometa svakodnevni život. Uobičajene opsesije, posebno kod dece koja takođe imaju OKP, su sigurnost i bakterije.
Dete koje boluje od OKP-a može biti prisiljeno nekoliko puta dnevno da pere ruke, često u nezgodnim momentima, kako bi olakšalo svoj strah.
- Uobičajeno dete koje je ubola pčela može da pokuša da izbegava pčele, ali i dalje će se normalno igrati - rekla je dr Kerol Vetsman, profesorka pedijatrije na Univerzitetu Jejl i dodala da treba se zabrinuti kad dete zbog straha od pčela ostaje kod kuće i kad cela porodica počinje organizuje svoje planove, u skladu s tim- preskačući izlete u park ili na bazen.
Deca su prilično strastvena, ali depresivno dete ne uzbuđuje puno stvari.
- Uobičajeno je videti nesposobnost pronalaženja radosti, čak i u stvarima koje su mu nekad bile uzbudljive - rekla je dr Džoan Lubi, direktorka programa ranog emocionalnog razvoja na Medicinskom fakultetu Univerziteta Vašington.
Dnevni izlivi agresije, destruktivnog ponašanja i drugih znakova abnormalnog intenziteta mogu biti simptomi DMDD, depresije i drugih problema.
- Dete koje je sklono depresiji može da se oseća lošim zbog malih prestupa i potrebna mu je velika količina uveravanja da se oseća bolje - rekla je dr Lubi.
Nedavna istraživanja mozga pokazala su da je područje mozga koje se naziva prednja insula manje od proseka kod dece koja su sklona krivici, kao i kod depresivnih odraslih osoba, što ukazuje da bi ta osobina mogla biti snažan okidač kasnije depresije.
U istraživanju dr Lubi o depresivnoj deci u vrtiću, ona je otkrila da su se mnogi ponašali morbidno tokom imaginarnih igara.
Skloni su samopovređivanju. U uzrastu od 6 godina, sin Endži Duraj, Vil, koji ima depresiju, tukao je sam sebe zbog teškog domaćeg zadatka.
- Nazvao bi se glupim idiotom i rekao sebi da nikad neće naučiti, a onda bi udarao glavom od sto. Jednom se ubo u ruku oštrom olovkom - priseća se majka.