Pravoslavni vernici sutra, dan nakon Velikog petka, obeležavaju praznik Velike subote, drugi dan hrišćanske žalosti.
Taj dan Hristos je proveo u Hadu, pa se obeležava u molitvi i tišini.
Najrašireniji naziv za dan uoči Uskrsa je Velika subota, strašna subota, zavalita subota ili dugačka subota. Svi ovi nazivi opominju na duge Hristove muka na raspeću i upućuju ljude da treba da učine kakvo dobro ili milosrdno delo.
To je ona subota u koju je Isus Hristos pokazao da je došao kraj starom veku koji je bio obeležen svetkovanjem subotnjeg dana, i otpočeo novi vek u kome se praznuje dan njegovog Vaskrsenja.
U Bosanskoj krajini i Hercegovini najčešći je naziv crvena subota zato što se tada maste ili šaraju uskršnja jaja, najčešće u crveno. Pripoveda se da su sva jaja pocrvenela u trenutku kada je Isus vaskrsnuo iz groba, i zato ih valja bojiti u crveno.
Jutrenje Velike subote u novije vreme ne služi se rano izjutra, već na Veliki petak uveče. Pred Hristovim grobom, uz kađenje i držanje sveća, vrši se slika Hristovog pogreba. Slavi se pobeda Hristova nad smrću i prvi put se saznaje da je ovo blagoslovena subota u kojoj Spasitelj leži mrtav.
Kada je ovaj dan u pitanju mnogi pravoslavci su u nedoumici da li treba postiti na Veliku subotu ili ne.
Sveštenici, naime, kažu, da iako subota važi za dan kada se po pravilu ne posti, a za vreme posta rešava se na ulju, na Veliku subotu treba postiti isto kao i na Veliki petak.
U večernjim časovima, toga dana, plaštanica se iznosi ispred hrama, nosi se oko crkve triput i ponovo spušta u grob.
Velika subota je dan kada se tihuje i moli. To je dan kada je Hristos sišao u Had da propoveda jevanđelje mrtvima, kako bi pokazao da je došao kraj starom veku koji je bio obeležen svetkovanjem subotnjeg dana i otpočeo novi vek u kome se svetkuje dan Njegovog Vaskrsenja.