ŠARAN U SRBIJI I ZA 200 DINARA: Ribnjaci puni, ali nema ko da kupi ribu!
Ako je zbog pandemije promet mesa u Srbiji ove godine pao za četvrtinu, domaći sektor ribarstva je prošao bar duplo gore.
Ribnjaci su puni, tražnja za ovom robom je prepolovljena, a cena šarana u veleprodaji je pala ispod proizvođačke cene. Sezona jesenjih i zimskih krsnih slava, kao i Božićnog posta, tradicionalno je period kada se u Srbiji najviše konzumira riba, ali je pandemija korona virusa u branši proizvođača i prerađivača ribe ove godine izazvala tektonske poremećaje.
Cena srpskog šarana, koji je najkvalitetniji u centralnoj Evropi, u veleprodaji je 200 dinara za kilogram, što je ispod proizvođačke cene. Iako su ribnjaci puni, potražnja za ribom je prepolovljena, a to najbolje ilustruje primer najveće srpske krsne slave Svetog Nikole ove godine jer je, kako pričaju domaći proizvođači i prerađivači ribe, prosečna kupovine jednog domaćina do sada bila 30, da bi za ovaj Nikoljdan pazarili prosečno tri kilograma ribe.
NEVEROVATNO: Srbi poludeli za vikendicama, sve više se kupuju skuplji stanovi i kuće
LEPE VESTI ZA MALE POLJOPRIVREDNIKE: Počinje rad na stvaranju "interaktivne tržnice Srbije"
KAKO IZGLEDA ROBNA RAZMENA U REGIONU? Opao uvoz i izvoz, jedna zemlja je u suficitu
- Ako je promet mesa ove godine manji do 25 odsto, kod nas je taj procenat daleko veći. Ljudi za Nikoljdan uzimaju od 10 do 50 kilograma, a ove godine su pazarili od dva do pet kilograma ribe. Da ne govorim da smo u vreme prolećnog posta bili potpuno bez prodaje, jer je bio karantin. Đurđevdan, koji je takođe velika slava bio je posni, što bi nam dao neki vetar u leđa, ali tada je bio policijski čas i nije se moglo raditi. Sve u svemu, ovo je dramatično teška godina za domaće ribnjake, pogotovo za one koji su direktno vezani za turizam, ugostiteljstvo i hotelijerstvo – priča Milorad Obradović, vlasnik "Eko Drine" iz Bajine Bašte.
Zbog ovogodišnjeg odsustva tražnje, hiljade tona ribe ostaje u ribnjacima. Proizvođače i perađivače ne muči samo i pad cene zbog toga, već i bojazan kako zbog zasićenja pokrenuti novu proizvodnju.
- Definitivno imamo i problem kako obnoviti fond za sledeću sezonu. Kod šarana to i nije toliko izraženo, proizvođači te vrste ribe će moći finansijski da istrpe zasićenost, jer šaran može da ostane za sledeću godinu. Ali, što se tiče pastrmke ona sama od sebe preraste i kada pređe težinu 300-350 grama više nije interesantna za kupce, pa će pastrmski ribnjaci biti u ozbiljnom problemu. Ko ima mogućnost za zaleđivanje i skladištenje biće mu nešto lakše – objašnjava Obradović.
S obzirom da je čitav sektor ribarstva ugrožen, vlasnici i direktori najvećih ribnjaka su, kako se saznaje, preko Privredne komore uputili državi apel i predloge kako da prevaziđu probleme koje im je donela pandemija.
- Prvi predlog je da nam se za 50 odsto umanje ili potpuno ukinu dažbine za korišćenje vode i da se otpišu dugovanja po tom osnovu. Potom, da se povećaju subvencije po proizvedenom kilogramu ribe, da se cena struje proizvođačima umanji za 50 posto i da se omoguće pozajmice kukuruza i pšenice iz državnih robnih rezervi bez zaračunatih kamata – stoji u predlozima domaćih proizvođača i prerađivača ribe.
Inače, prema podacima Privredne komore, uzgojem ribe kao primarnom delatnošću bavi se 109 privrednih društava i 31 preduzetnik. U Srbiji se, sa 90 odsto učešća, gaje šaran u toplovodnim i pastrmka u hladnovodnim ribnjacima. Prosečna godišnja potrošnja ribe po stanovniku u Srbiji je pet-šest kilograma, odnosno ukupna potrošnja je do 40.000 tona godišnje.
Srpski ribnjaci su lane proizveli oko 4.700 tona šarana i oko 2.100 tona pastrmke, a izveženih 2.600 tona ribe, najviše u Italiju, BiH i Nemačku donelo je 18,2 miliona evra prihoda. U godini korone, međutim, izvoz je bio simboličan.