Bunt Branimira Štulića: Stihovima i slobodnom voljom

Branimir Džoni Štulić je rođen 12. aprila 1953. godine u Skoplju. Dete je vojnog lica.  Stvorio je "Azru", jedan od najvećih bend ovdašnje rok scene. Džoni ju je 1984. godine raspustio i otišao u Holandiju. 

Balkan je jedan od sinonima za grupu i Štulića. On jednom rekao da su mnogi Jugosloveni, ali da je važnije biti Balkanac. Rekao je i da je sve radio na ovaj način samo kako bi bio odgovoran samo sebi.

•  Posao je posao, a ja uopće nisam u mogućnosti da radim posao. Da mi sada daju milijarde, ne mogu ih primiti. Što će mi te milijarde. Meni treba krma, ne treba mi zlato. Drugim riječima, ništa ne diraj, samo majmuna nahrani.
•  Pa, ja Jugoslaviju nikada nisam volio. Nije imala dobro ime, to ime mi je uvijek značilo južna robija. Ma dobro, to mi nije smetalo, dizajn je bio izvrstan, ali ljudi nisu bilo ok. Ali sad je još gore.
• Pametni ljudi ubiru profit, a cijela klima je otišla u p...u materinu. Previše nas je na sceni. Ja sam inteligentan, a ne pametan. Pametni rade za opću guzicu, a inteligentni samo za svoju.
• Svoju revoluciju sam financirao sam, pokazao sam da mogu, izveo što je trebalo i – znao sam na vrijeme da odem. Što bi još trebalo? Ono, što sam ja napravio, nije nitko pre mene. Problemi, na koje sam nailazio, bili su vrlo korisni. Tako sam jedino i mogao da pobijedim. Jer, kako je čovjek pobijedio životinju? Tako što je mislio, a slabiji misli i pobjedi.
• Uvijek su mi govorili da ja moram, recimo, promovirati ploču, da se moram slikati, davati intervjue… Pa sam ih pitao: "Jeste li čitali Dostojevskog?" Vele: "Jesmo!" "A jeste li ga kad vidjeli?"