clear sky
20°C
01.06.2024.
Beograd
eur
117.1015
usd
108.2069
Odaberi pismo
Odaberi grad
  • Beograd
  • Dečani
  • Jagodina
  • Kragujevac
  • Kruševac
  • Niš
  • Novi Sad
  • Orahovac
  • Pančevo
  • Pirot
  • Priština
  • Prizren
  • Sombor
  • Subotica
  • Štrpce
  • Užice
  • Vranje
  • Vršac
  • Zrenjanin
  • Zvečan
Podešavanja Sačuvane vesti Pretraga Navigacija
Podešavanja sajta
Odaberi pismo
Odaberi grad
  • Beograd
  • Dečani
  • Jagodina
  • Kragujevac
  • Kruševac
  • Niš
  • Novi Sad
  • Orahovac
  • Pančevo
  • Pirot
  • Priština
  • Prizren
  • Sombor
  • Subotica
  • Štrpce
  • Užice
  • Vranje
  • Vršac
  • Zrenjanin
  • Zvečan

Kupite mašinu za pravljenje para i Ajfelov toranj

21.05.2014. 15:10
Piše:
K. J.
Ajfelov toranj
Ajfelov toranj / Izvor: Profimedia

Čovek koji je prodao simbol Francuske, stvorio mašinu za pravljenje novca, prevario Al Kaponea i preživeo da priča o tome - jedan i jedini Viktor Lustig.

Viktor Lustig (1890-1947) smatra se jednim od najvećih prevaranata u istoriji. Po nacionalnosti je Čeh, studirao je jezike, ali u isto vreme i ljude: njihove navike, ponašanje, a posebno njihove slabosti - i odlučio je da je eksploatisanje ljudskih mana ustvari najisplativiji posao. Do dvadesete godine bio je potvrđeni varalica, a do njegove 40. godine gonilo ga je na desetine policija raznih zemalja. Hapšen 47 puta, svaki put je izbegao zatvorsku kaznu, dok napokon nije osuđen u Americi zbog falsifikovanja.

Njegova omiljena prevara je da prodaja mašine za pravljenje para. To je ustvari "all in one" štampač za falsifikovanje novčanica u apoenima od 100 dolara. Tako falsifikovane novčanice ni po čemu se nisu razlikovale od originala. Mašinu je prodavao za svega 30.000 dolara, a da bi iznedrila jednu novčanicu od 100$ trebalo joj je šest sati.  Malo spora, ali efikasna i izuzetno isplativa tehnologija.

Pitate se šta je ovde specijalno, kada se radi o običnoj mašini za falsifikovanje? Pa, poenta je u tome da se falsifikovan novac nimalo nije razlikovao od pravog iz jednog prostog razloga - Viktor je u mašinu stavljao originalne novčanice! Stavio bi tri komada od po 100$ i veseli kupac bi sa alavim smeškom gledao svoju portabl fabriku novca kako štancuje novčanice, jednu po jednu, dok posle četvrte ne bi izašao samo prazan papir, a do tada je Viktor već bio daleko, sa 30.000$ u džepu.

Ova prevara funkcionisala bi još dugo, ali u umu profesionalnih prevaranata, uvek se rađa težnja za što većim i grandioznijim prevarama.

Tako da mu je palo na pamet da proda obeležje Pariza – Ajfelovu kulu, i to u staro gvožđe!

1925. godine u novinama je izašao članak kako je Ajfelovoj kuli potrebna obnova, a pojavila su se i mišljenja da je isplativije srušiti ovaj spomenik, što je Viktoru dalo ideju – prodaće Ajfelovu kulu trgovcima sekundarnih sirovina! Naravno da rušenje ovakve znamenitosti nije logična i da niko ne bi poverovao u nju, ali pohlepa i Viktorova genijalnost i temeljno planiranje uspelo je da zavara ne jednog, nego i dva kupca!

Sakupio je šačicu bogatih industrijalaca, predstavio se kao zvaničan predstavnik Vlade, složio priču kako je zbog prevelikih troškova održavanja, toranj stavljen na licitaciju. Po svakog ponaosob je poslao limuzinu sa šoferom, kako bi organizovao mali tender prodaje najpoznatije kulturne znamenitosti. Da li zbog pohlepe ili Viktorovog šarma, stvarno nam nije jasno kako, ali niko u ovo nije posumnjao. Niko, osim Andrea Pojsona, koga je Lustig i pikirao za svoju metu. Posle održanog tendera, ponovo je Pojsonu poslao limuzinu i u konspirativnoj atmosferi izdvojio ga od ostalih. Objasnio mu je da bi najradije sa njim sklopio dogovor, ali da bi valjalo da se to sve malo podmaže. To je Pojsonu bilo dovoljno da poveruje u celu priču, jer sigurno je ministar ako traži mito! Posle potpisivanja lažnih ugovora, vragolasti Čeh pokupio je novac od mita i od sumanute trgovine Ajfelovim tornjem i pobegao u Austriju. Iako je profitirao toliko da je mogao da obezbedi i praunuke i njihovu decu (tačnu sumu nikada nije otkrio, ali sigurno je basnoslovna), Lustigu đavo nije dao mira. Pojson je bio toliko osramoćen da slučaj nije prijavio policiji i kralj prevaranata je rešio ponovo da proba istu mutljavinu. Ovaj put koristio je istu tehniku, ali sa različitim ishodom – industrijalac je prijavio prevaru koja ga je koštala 100.000$ i Lustig je pobegao u Ameriku.

Čak je napisao i deset zapovesti kojih pravi prevarant treba da se drži u razgovoru sa potencijalnom žrtvom:

1. Strpljivo slušajte sagovornika.

2. Nikad nemojte izgledati kao da vam je dosadno dok slušate.

3. Pričekajte da sagovornik otkrije svoje političke stavove i zatim se složite s njima.

4. Pričekajte da sagovornik otkrije svoje stavove o religiji i, naravno, složite se s njima.

5. Razgovor diskretno usmerite prema seksu, ali odustanite ako sagovornik nije odmah zainteresovan.

6. Nikad ne razgovarajte o bolestima, osim ako nisu deo prevare.

7. Nikad ne postavljajte lična pitanja (svejedno će vam sagovornik sve otkriti sam).

8. Nikad se nemojte hvalisati. Diskretno naglasite vlastitu važnost.

9. Nikad nemojte biti neuredni.

10. Nikad se nemojte napiti.

Tamo je uspeo da prevari i čuvenog kriminalca Al Kaponea, a da nije završio spavajući sa ribama. Naime, Viktor je nastupio sa pričom da Al Kapone investira 50.000$ u jednu njegovu šemu, koja će mu duplirati novac za 60 dana. Kapone je odmerio čoveka, koji se predstavio kao grof, njegov klasičan stil, otmeno ponašanje, učtiv, elegantni akcenat, i odlučio da mu dâ svoj novac.

Uzevši novac, Lustig ga je stavio na sigurno u banku u Čikagu, a onda se uputio u Njujork gde je imao nekoliko šema za laku zaradu.

Pedeset hiljada dolara ostalo je nedirnuto u banci, a Lustig se nije ni trudio da udvostruči novac. Dva meseca kasnije, vratio se u Čikago, uzeo novac iz banke i posetio Kaponea. Uz duboko žaljenje i izvinjavanje objasnio mu je da je šema propala i vratio mu sve do zadnjeg penija. Kapone mu je kao nagradu što nije nestao sa uloženim novcem dao pet hiljada dolara. Što je, naravno, bilo sve što je Lustig i želeo i što je prvobitno i planirao.