Ne čujem te od parfema!
Da li vam se desilo da se ujutru probudite pored "nepoznate" osobe? Ustvari, nakon par sekundi shvatate da je to ista devojka od sinoć, samo bez šminke.
Svakom je njegova muka najteža. Zbog toga devojke i ne shvataju koliko je nama teško da nađemo "onu pravu", bolje rečeno onu sa kojom bi mogli da ostvarimo neku vezu. I znam da ne treba generalizovati, ali ja još uvek nisam upoznao devojku koja se ne vodi onim "prirodna lepota je najbolja".
Pa zašto onda u poslednje vreme prvo ugledam "namalterisano" lice, trepavice kao od metle i nešto što bi trebalo da predstavlja obrve, međutim i to je zapravo samo još jedna "farba na glavi"? Gde su nestale one prirodne pegice koje sam obožavao kod moje komšinice Višnje? Bile su mi toliko slatke kao voćka čije ime nosi. A sada, jedva da je prepoznajem. Više mi liči na neku voštanu figuru nego na žensku osobu.
Naravno da devojke treba da vode računa o svom izgledu, ali neke su, koliko mi se čini, potpuno izgubile kompas. Izgleda ne vide razliku između lepog i preterivanja. Nisam ekspert, ali znam da bi trebalo da postoji dnevna i noćna varijanta. A meni deluje kao da je, preko dana, u grad došao cirkus. Još kad se "nataknu" na one štule koje nazivaju štikle, izgledaju k'o akrobate na trapezu.
Ruku na srce, nisu sve takve. Sva sreća pa još uvek ima onih koje nisu "zastranile", ali je činjenica da su u manjini.
I da, prirodno jeste bolje. Na kraj krajeva, ujutru želim da se probudim pored devojke pored koje sam i legao.