Rezultat "Rata protiv terorizma": teroristička država - Kalifat
Radikalna teroristička organizacija Islamska Država Iraka i Levanta dala je zeleno svetlo za pokretanje svog projekta - Kalifata. Proglasili su “Islamsku Državu (IS)” koja se proteže od Alepa u Siriji do istočne iračke provincije Dijala, na granici sa Iranom. Tom prilikom, simbolično su izbrisali "nametnute" granice između Iraka i Levanta (Sirije), izbacujući “I” i “L” iz svog naziva ISIL.
Po proglašenju IS, pozvali su lokalne sunitske grupe da stanu na njihovu stranu ističući kako je uspostavljanje Kalifata "san svih Muslimana" i "nada svih džihadista". ISIL lider, Abu Bakr al-Bagdadi, proglašen je za "kalifa" nove Islamske Države, a uz to je nazvan i "liderom svih Muslimana". Odluka je doneta nakon sastanka Saveta (Šure) Islamske države, preneo je portparol grupe, Abu Mohamed al-Adnani.
No, nema ničega romantičnog u ovoj terminologiji. Ipak govorimo o ekstremističkoj grupi koja na brutalan način ubija sve one koje smatra nepodobnima ili hereticima, a to spadaju i pripadnici druge muslimanske sekte, šiiti. Drugim rečima, svedočimo uspostavljanju “islamsko fašističke” države koja nimalo ne skriva svoju zločinačku ideologiju, zaključuje Advans.
ISIL je proglasio nove granice države kao i to da je IS sada legitimna država. Takođe tvrde kako sada svi muslimani u svetu moraju objaviti svoju odanost novom Kalifu al-Bagdadiju.
No, antiteroristička (mada možemo slobodno reći i antifašistička) koalicija u regionu svakako neće dopustiti da ovaj projekt postane neka nova stvarnost. Pored toga, sama činjenica da ISIL lideri sada proglašavaju svoju "državu", pokazuje da su nervozni. Što je bilo s pričama da uskoro osvajaju i Bagdad?
ISIL teroristi su iskoristili trenutak velikih problema u regionu, kako političkih tako i vojnih (destabilizacija Sirije), no čim se ta pitanja reše mogu očekivati ujedinjeni otpor koji će biti znatno širi od Dijale na istoku i Alepa na zapadu. Verovatno će biti od Irana na sitoku do Alžira na zapadu.
Za uspostavljanje ovog “Kalifata” najviše je odgovorna američka spoljna politika. Njihovo finansiranja i naoružavanje militanata u Siriji, dovelo je do jačanja, ako ne i samog stvaranja, ISIL terorističke grupe. Pojedini američki funkcioneri svesni su ogromne opasnosti ovakve politike, no trenuta vlast kao da se nimalo ne obazire na ova upozorenja i uveliko nastavljaja sa istom taktikom. Štaviše, američki državni sekretar Džon Keri, za vreme posete Saudijskoj Arabiji, obećao je još “veću pomoć” sirijskim militantima tvrdeći kako će se "oni boriti protiv ISIL terorista".
Ovakve izjave Džona Kerija zaista nemaju blage veze sa stvarnošću, jer do sada je već svima jasno da američko oružje, koje navodno ide "umerenim pobunjenicima", završava u rukama ISIL ekstremistima, i da su ove grupe, kojih međusobno povezuju ekstremističke ideje, zapravo u bliskom kontaktu i zajedničkom ratu protiv sirijske vojske.
Da li se ovom prilikom može zaključiti da je rezultat američkog "rata protiv terorizma”, formiranje terorističke države?
Može, jer svaki američki potez davanja podrške militantima u Siriji jeste dodatna podrška novom "Kalifatu", a isti će možda u neko dogledno vreme (možda već kroz koju godinu) poslužiti SAD kao novi izgovor za invaziju na Bliskom Istoku, kao što su i učinili u Afganistanu gde su u to vreme bili na vlasti fundamentalisti ("stvoreni" američkom podrškom antisovjetskim snagama u Afganistanu osamdesetih). Istorija se, izgleda, ponavlja u Iraku i Siriji.
Svi su već čuli o brutalnosti ISIL terorista. Kako ubijaju civile, žene, decu, nabijaju ljude na kolac, odrubljuju im glave. Zanimljivo je i to kako su svi čuli za ovo tek u poslednjih nekoliko dana, a ova zverstva se dešavaju već nekoliko godina u susednoj Siriji, ali to očito nije “popularan način izveštavanja iz Sirije”. No, imajući u vidu reputaciju grupe, ako Obama već sutra odluči da pokrene vojnu intervenciju, svet će je pozdraviti kao odlučnu akciju protiv islamskih fašista. Međutim, taj isti svet se neće pitati niti će znati kako je uopšte došlo od stvaranja ISIL grupe i čija im je politika omogućila ovaj instant povratak u Srednji vek na velikom prostoru Iraka i Sirije.