Ime Radmile Jakovljević, ubijene u zloglasnom Aušvicu, ne može se naći u popisima žrtava nacističkih logora koji se prave u Srbiji.
Ova hrabra beogradska maturantkinja pridružila se prvom pokretu otpora u porobljenoj Evropi pod komandom Dragoljuba Draže Mihajlovića i prenosila je poruke kroz okupiranu Srbiju. Bila je kurir-obaveštajac Gorske kraljevske garde. Tako je upoznala školovanog oficira Pavlovića, rodom iz Krvavice kod Kruševca.
Nažalost, agenti Gestapoa su je otkrili i uhapsili 4. januara 1944. Prvo je sprovode u istražni zatvor Gestapoa u Beogradu, zatim u Banjički logor, a 20. juna 1944. transportovana je u Aušvic, koji nije preživela.
Pavlović je osetio da nešto nije uredu. Bio je zabrinut, što se vidi i u pismima koje je poslao Radmili i gde je moli da mu se hitno javi, a ako ne može traži od njenih roditelja da ga obaveste šta se s njom desilo. U to pismo koje je napisao stavio je svoju sliku i poslao po kuriru. Kurira su uhvatili i na taj način je pismo sačuvano.
Život i stradanje Radmile i Žike od zaborava je otrgao istraživač Ratko Leković. On je otkrio njihovu tragičnu sudbinu popisujući pripadnike simpatizera JVO koji su bili u nacističkim logorima.
Pogledajte i: