Ukrajinska raketa FP-5 "Flamingo" pravi problem ruskoj PVO: Nosi tonu eksploziva i leti do 3.000 km
Ukrajinska teška krstareća raketa FP-5 „Flamingo” sve češće se pominje kao jedno od najopasnijih oružja dugog dometa koje Kijev pokušava da uvede u širu upotrebu.
Na papiru, ova raketa ne deluje kao cilj koji savremena protivvazdušna odbrana ne može da presretne. Njena maksimalna brzina navodi se na oko 950 kilometara na sat, dok je krstareća brzina između 850 i 900 kilometara na sat. Ipak, prema tvrdnjama ukrajinskih vojnih stručnjaka, glavni problem za rusku PVO nije brzina, već trenutak u kojem raketu uspeva da otkrije.
FP-5 „Flamingo”, koju proizvodi ukrajinska kompanija Fire Point, prema dostupnim podacima ima domet do 3.000 kilometara i bojevu glavu tešku oko 1.000 do 1.150 kilograma. Cena jedne rakete, prema ukrajinskim navodima, manja je od milion evra, što je svrstava u posebno važan projekat za ukrajinske udare na velike daljine.
Zašto je „Flamingo” problem za rusku PVO?
Ukrajinski izvori tvrde da FP-5 nije „nevidljiva” raketa, niti oružje koje je nemoguće oboriti. Njena prednost, kako se objašnjava, leži u načinu planiranja leta.
Prema tim tvrdnjama, raketa je do pojedinih ciljeva dolazila koristeći pravce duž velikih reka, među kojima se pominju Volga i Kama, kao i njihova veštačka jezera i akumulacije. Takva ruta omogućava let na veoma maloj visini iznad vodene površine, bez stalnog prilagođavanja brdima, šumama, naseljima i drugim preprekama na kopnu.
Upravo tu nastaje problem za radare. Krstareće rakete koje lete nisko mogu da koriste zakrivljenost Zemlje i radarski horizont kako bi što duže ostale van pouzdanog dometa kopnenih radarskih sistema. Kada se cilj pojavi tek u završnoj fazi leta, posadama PVO ostaje znatno manje vremena za reakciju, klasifikaciju cilja i lansiranje presretača.
Drugim rečima, nije ključno samo koliko brzo raketa leti, već koliko rano sistem uspe da je vidi.
Reke kao skriveni koridori
Let duž rečnih korita nije nova taktika. Niskoleteće rakete i dronovi koriste prirodne koridore kako bi smanjili šansu za rano otkrivanje. Vodene površine omogućavaju stabilniji profil leta, manje prepreka i lakše planiranje rute.
Prema ukrajinskim objašnjenjima, „Flamingo” je upravo na taj način koristio slabosti ruskog sistema osmatranja. Raketa se nije oslanjala na brzinu koja bi nadmašila PVO, već na to da se pred ciljem pojavi kasno, kada je lanac odlučivanja i gađanja već pod velikim pritiskom.
Rusija je slične principe godinama koristila u napadima na Ukrajinu, posebno kod dronova i krstarećih raketa koje lete na malim visinama. Ukrajinska strana sada, prema navodima stručnjaka, istu logiku primenjuje na sopstveno oružje dugog dometa.
Nedostatak letećih radara kao slaba tačka
Jedan od ključnih problema za rusku stranu, prema ovoj analizi, jeste ograničen broj aviona za rano upozoravanje i komandovanje. Takvi avioni, poznati kao leteći radari, imaju veliku prednost nad kopnenim radarima kada je reč o otkrivanju ciljeva koji lete nisko.
Radar na zemlji može imati veliki domet protiv ciljeva na većim visinama, ali raketa koja leti tik iznad površine vode može dugo ostati ispod njegovog radarskog horizonta. Radar u vazduhu, s druge strane, ima bolji ugao osmatranja i može ranije da uoči niskoleteći cilj.
Ako takvi avioni ne dežuraju stalno ili ih nema dovoljno da pokriju sve moguće pravce napada, krstareće rakete poput FP-5 dobijaju dodatnu prednost.
Fire Point menja konstrukciju rakete
Snimci proizvodnje i noviji prikazi rakete ukazuju da Fire Point već radi na izmenama konstrukcije FP-5. Primećene su promene na spoju motora i trupa, aerodinamičniji oblik zadnjeg dela, manja motorna gondola i izmenjen izduvnik.
To može da znači da se ukrajinski proizvođač ne zadržava na prvoj verziji rakete, već je prilagođava iskustvima iz upotrebe. Stručnjaci smatraju da bi naredne verzije mogle da dobiju bolji pogon, smanjenu uočljivost i konstrukciju pogodniju za let na izuzetno malim visinama.
Ranije se spekulisalo da FP-5 koristi turbomlazni motor AI-25 ili AI-25TL, poznat sa školskog-borbenog aviona L-39 Albatros. Međutim, noviji snimci otvaraju mogućnost da Fire Point prelazi na drugačiji pogonski sistem, bolje prilagođen profilu leta koji podrazumeva dugačke rute na malim visinama.
Teška bojeva glava i domet od 3.000 kilometara
Najveću pažnju privlači kombinacija dometa i razorne moći. Ako su ukrajinski podaci tačni, FP-5 može da pogodi ciljeve udaljene do 3.000 kilometara, uz bojevu glavu težu od tone.
Takva kombinacija znači da Ukrajina, barem teorijski, dobija sredstvo za duboke udare po vojnim, logističkim i industrijskim ciljevima daleko od linije fronta. Za razliku od manjih dronova-kamikaza, „Flamingo” nosi znatno veću količinu eksploziva, što ga čini opasnim za velike objekte, skladišta, fabrike i infrastrukturu.
Ukrajinski izvori navode da je tokom 2026. godine izvedeno više lansiranja ove rakete i da su sva ocenjena kao uspešna. Takve tvrdnje, međutim, treba uzeti sa rezervom, jer se podaci iz ratne zone često objavljuju selektivno i imaju propagandnu dimenziju.
FP-9 pokazuje veće ambicije Ukrajine
Kompanija Fire Point paralelno razvija i balističku raketu FP-9. Prema izjavama direktora kompanije Denisa Štilermana, sistem je prošao većinu glavnih razvojnih faza, dok se ispitivanja motora na čvrsto gorivo trenutno obavljaju na zemlji.
Razvoj FP-9 pokazuje da Ukrajina ne pokušava samo da proizvede pojedinačnu krstareću raketu, već da izgradi širu industrijsku bazu za oružje dugog dometa. Ipak, taj proces prate ozbiljni problemi.
Štilerman je naveo da je Fire Point morao samostalno da razvija deo procesa za gorivo, uključujući recepture, cikluse očvršćavanja i kontrolu kvaliteta. Poseban problem, prema njegovim rečima, bio je nedostatak tehničke dokumentacije iz sovjetskog perioda, koja bi inženjerima značajno ubrzala rad.
„Flamingo” se razvija u hodu
FP-5 „Flamingo” zato nije samo jedna raketa, već pokazatelj šireg trenda u ukrajinskoj vojnoj industriji. Kijev pokušava da razvije domaće oružje dugog dometa, da ga proizvodi u većim serijama i da ga prilagođava realnim uslovima rata.
Za rusku PVO najveći problem nije to što je „Flamingo” prebrza za presretanje, već to što može da iskoristi praznine u sistemu osmatranja. Let na maloj visini, rute duž reka, velika bojeva glava i domet od nekoliko hiljada kilometara čine ovu raketu jednim od najvažnijih ukrajinskih projekata u ratu dugog dometa.
Ako Fire Point uspe da održi proizvodnju i dodatno unapredi konstrukciju, FP-5 bi mogao da postane još veći izazov za rusku protivvazdušnu odbranu.