SVE JE DALA BEOGRADU, A DANAS SU JE SVI ZABORAVILI: Ko je bila Persida Milenković?
Jedna od takvih je Persida Milenković, koje se nažalost retko ko danas seća. Njena dobra i velikodušna dela pala su u zaborav.
Rođena je u Šapcu 3. marta 1857. godine u činovničkoj porodici od oca Nikodija i majke Jelke Ćirić. Porodica se posle nekoliko godina od njenog rođenja preselila u Beograd gde joj je otac službovao u ministarstvu građevina.
ONE SU ISPRIČALE TEŠKE PRIČE, DOČARALE NEOPISIVO I GOVORE VIŠE OD 1.000 REČI: 12 fotografija koje su potresle Srbiju (FOTO)
KAD SU TURCI TRAŽILI KARAĐORĐA, STIGAO IM ODGOVOR KAKVOM SE NISU NADALI: Legendarne voždove reči i danas se pamte
POSEBNO MESTO U SRPSKOJ PRESTONICI - TAJNA UZUN MIRKOVE ULICE: Zašto je ovo jedno od najvažnijih mesta u Beogradu
Imala je sina Vojislava koji je umro mlad. Po drugi put se udala 1883. godine za beogradskog trgovca, rentijera i dobrotvora Ristu Milenkovića.
Rista je bio veoma bogat čovek. Širom prestonice imao je kući i lokale koje je iznajmljivao. On i Persida imali su skladan brak i kraj njega je ona počela da se bavi dobrotvornim radom. Pomagala je siromašne đake, darivala škole, obilazila sirotišta... Sa suprugom je podigla zgradu osnovne škole u Ulici Kraljice Natalije u kojoj je danas Matematička gimnazija, kao i zgradu u Zmaj Jovinoj ulici broj 5.Beogradskom univerzitetu, sagrađenoj 1928. godine prema projektu arhitekte Gligorija Vukčevića.
Zaslužna je za podizanje manastira Vavedenje, koji nalazi se na Senjaku i izgrađen je 1935. godine. Prema legendi ona je usnula san da baš na tom mestu treba izgraditi crkvu što je i učinila. U njemu, neki glas govorio joj je da tu treba da podigne crkvu na mestu "gde se Senjak spušta u Topčiderski park". Nakon što je po drugi put ostala udovica, bez dece i ponovo sama, Persida se potpuno posvetila pomaganju drugima.
Darovala je i zemljište za izgradnju sirotišta. U Tabanovačkoj ulici je 1939-40. izgradila sirotinjski dom, zgradu sa 16 higijenskih stanova. Zahvaljujući svom velikom doprinosu i dobrotvornom radu, jedna ulica na Senjaku ponela je njeno ime.
Već u godinama, Persida je u maju 1937. sačinila testament kojim se pobrinula da njeno veliko bogatstvo ostane onima kojima je najpotrebnije.Osnovala je zadužbinu "Fond Perse R. Milenković", a većinu objekata koje je posedovala darovala je humanitarnim organizacijama i obrazovnim institucijama - Crvenom krstu, Kolu srpskih sestara, Beogradskom univerzitetu… Pobrinula se i za manastir Vavedenje ostavivši u banci štednu knjižicu sa 100.000 dinara, ali uz napomenu da se može koristiti samo kamata i to isključivo za popravku hrama.
Beograđani su je upamtili kao visoku, uspravnu i ponositu gospođu koja je čak i u poznim godinama uvek bila doterana. Persida je mnogo učinila i na polju ženskog obrazovanja i emancipacije. Podigla je Žensku učiteljsku školu kao i osnovnu školu i vežbaonicu.
Osim ovoga, čak i predmete iz svoje kuće namenila je siromašnima. Nažalost, većina je stradala u bombardovanju tokom Drugog svetskog rata.
Ispunjena joj je poslednja želja
Gospođa Persida živela je u kući u Knez Mihailovoj ulici broj 8. Nažalost, ovo zdanje je tokom bombardovanja 6. aprila 1941. potpuno sravnjeno sa zemljom.
Persa Milenković umirla je usred Drugog svetskog rata, 8. februara 1943. u svojoj vili na Topčiderskom brdu u kojoj je živela nakon rušenja kuće u centru. Bilo joj je 85 godina.
Ispunjena joj je poslednja želja da bude sahranjena u svojoj zadužbini, u crkvi manastira Vavedenje. Poznata još za života kao velika zadužbinarka, ispraćena je na večni počinak uz prisustvo crkvenih velikodostojnika, ali najvećih državnih zvaničnika okupirane zemlje - ministra prosvete Velibora Jonić i predsednika vlade generala Milana Nedića.
Nedaleko od manastira koji je podigla, danas se nalazi ulica Perside Milenković. Osim ovoga, u prestonici malo je drugih pomena ove znamenite Beograđanke i velike srpske dobrotvorke. Kao i mnoge druge, pokrio ju je zaborav.