ŠTA IZAZIVA NASILJE U SRBIJI? Tri brutalna prebijanja ŠOKIRALA JAVNOST, stručnjaci konačno objasnili ima li kraja
Jedno je sigurno, da bi se nešto promenilo, moraćemo da se promenimo kao ljudi, a to će ići znatno teže od promene zakona ili efikasnosti policije i pravosuđa.
U svega nedelju dana Srbiju su šokirala tri slučaja teškog nasilja. Najpre se na društvenim mrežama pojavio snimak brutalnog prebijanja M. M. (28), kog je Ivan Kontić u Novom Sadu tukao pesnicama u glavu do nesvesti, a potom mu i lomio ruke. Iako se ovo nasilje dogodilo još 24. avgusta, siledžija je i dalje na slobodi pošto je u međuvremenu pobegao iz zemlje.
POVEZAN JE SA SERIJOM EKSPLOZIJA: Detalj na telu je otkrio čoveka osumnjičenog za ubistvo Stojanovića!
MASAKR KOD JABUKOVCA: Optužena je za učešće u jezivom četvorostrukom UBISTVU, a suđenje još uvek čeka na SLOBODI
JOVAN BEŽAO VUKUĆI KRVAVU NOGU, A ONDA GA JE RADE STIGAO! Počelo suđenje: Zbog međe izbo komšiju čak 18 puta
Nekoliko dana kasnije u centar pažnje javnosti dospeo je još jedan nasilnik - Miladin Kovačević (33). On je po siledžijstvu poznat već 10 godina i to izvan granica Srbije pošto je 2010. godine u SAD pretukao studenta Brajana Štajnhauera, zbog čega je u Srbiji osuđen na dve godine i tri meseca zatvora i to pošto je naša zemlja za njegovo izručenje platila SAD obeštećenje od 900.000 dolara.
Kovačević se ovoga puta sumnjiči da je zlostavljao i mučio Tijanu T. (26) i da je pretnjama ugrozio njenu sigurnost. Nakon saslušanja, pušten je da se brani sa slobode, ali mu je sud izrekao meru zabrane komunikacije sa Tijanom T. i njenom sestrom.
Konačno, stravično nasilje prošle nedelje je zabeleženo i u Šapcu gde je taksista I. S. brutalno pretukao pravnicu D. R. pošto joj je prethodno godinama dobacivao na ulici i uznemiravao je putem telefona.
Nesrećnoj ženi konstatovane su teške telesne povrede, a protiv nasilnika je podneta krivična prijava. Posle svega postavlja se pitanje da li je nasilje eskaliralo u Srbiji i kako tome stati na put?
Raspad društva
Kriminolog Dobrivoje Radovanović ističe da bazičnu osnovu nasilja čine dva dela.
- Jedan deo je socijalna naučenost da se svi problemi efikasno rešavaju nasiljem. To učimo od devedesetih godina prošlog veka i sve se više uči. A drugi deo je agresivni sklop ličnosti, odnosno prevashodno psihopatija. Dakle, spoj socijalnog i individualnog razloga dovodi do velike količine nasilja. Nekada imamo učestalo nasilje, pa pad, pa opet ukrug. Nasilje se ponaša u obliku sinusoide, skače, smiruje se. Kada skače, dolazi do porasta svih oblika nasilja, ubistava, organizovanog kriminala, koji povlači sa sobom i porodično nasilje. S tim što na individualnom planu u poslednje vreme dobija zastrašujuće, oblike što smo mogli da vidimo na primeru prebijanja u Novom Sadu - objašnjava Radovanović.
Socilog Ratko Božović ističe da je nasilje posledica krize i tranzicije.
- Živimo u vremenu u kome su se raspali i društvo i porodica. Kriza i tranzicija su sve poremetile i nastao je haos. Postali smo anomično, a ne anemično društvo, a to znači društvo u kome vladaju haos, nasilje i bezakonje. Došlo je do rušenja sklada vrednosti i normalnosti i nastao je sumrak vrline. Moralna sfera je dovedena u pitanje. I sada imamo siromaštvo i materijalnog, duhovnog i duševnog. Nestala je empatija. Činimo drugome ono što ne bismo želeli da drugi čini nama. Postradala je čovečnost. Mi ljude sada gledamo po funkciji i ulozi u društvu, a ne po tome kakvi su ljudi. Nestalo je pitanje ličnosti - objašnjava Božović.
Loš zakon
Advokat Aleksandar Olenik naglašava da je nasilje u Srbiji duže vreme kontinuirano u porastu, ali da je sada vidljivije.
- Za to su zaslužne, pre svih, društvene mreže. To se videlo i na primeru prebijanja u Novom Sadu. Ranije je i manje bilo nasilja, a bilo je i manje vidljivo. To je i posledica zakona prema kome policija ne može preventivno da deluje i reaguje kada joj se žrtva, recimo, požali na pretnje. Policija po zakonu može da deluje jedino kada se dogodi nasilje. Ali i kada reaguje često to čini neefikasno zbog dugogodišnje negativne selekcije i nepotizma - smatra Olenik.
Kako kaže, veliki problem je i činjenica da krivične prijave stoje nedeljama praktično netaknute u tužilaštvu.
- Kada advokat podnese određenu krivičnu prijavu, ona će dobiti pečat i datum, ali neće odmah biti pročitana nego tek nakon 10, 15 dana. Osim ako neko ne pozove tužilaštvo i skrene pažnju da je predmet izuzetno značajan i da mora hitno da se radi. To je posledica loše organizacije i nedovoljnog broja ljudi u tužilaštvu koji su, pritom, sve slabije obrazovani i stručni. Tužilaštvo je nepripremljeno, bukvalno, preko noći dobilo duplo više posla pošto su ukinute istražne sudije. Sada tužilaštvo vodi istragu, a nema dovoljno ni ljudi ni prostorija za to i zbog toga se toliko kasni sa predmetima - podvlači Olenik i dodaje da je tužilaštvo najslabija karika u sudskom sistemu Srbije još od devedesetih godina.
Radovanović kaže da postoji mnogo načina prevencije nasilja.
- Imamo dobre stručnjake, samo što ih ne koristimo. Preventivne aktivnosti su nam neophodne još u ranim uzrastima do 11, 12 godina kada roditelji imaju najznačajniju ulogu kao tipovi identifikacije na koje se deca ugledaju. Veoma je bitno da nema nasilja u porodici. Ukoliko ga ima, dolazi do pomeranja tog uticaja iz porodice na vršnjačko nasilje. A ukoliko najraniji oblici nasilja do 11, 12. godine prođu nekažnjeno, obično kasnije prerastu u najteže oblike nasilja. Sa druge strane, nasilje koje nastaje u pubertetu po pravilu nestaje nakon puberteta - apostrofira Radovanović.
Rijaliti
Sociolog Božović kaže da se svi moramo suočiti sa istinom da bismo se promenili.
- Nažalost, obrazovni sistem sada nam je samo obrazovni, ali ne i vaspitni. Institucije su oskrnavljene sa stanovišta moralnog uticaja. Neophodno je postaviti pitanje kako edukujemo decu i ljude oko nas? Teško je sada zaustaviti cunami. Ali moramo na prvo mesto postaviti odgovornost i zakone koji će se u potpunosti sprovoditi ni po babu ni po stričevima. Potrebno je naći meru i u odgovornosti jer svaki egoizam dovodi u pitanje slobodu drugih - zaključuje Božović.
Olenik smatra da dugogodišnji problem nasilja ne može da se reši samo povećavanjem kazni.
- Pre nego što izvrši nasilje, nasilnik ne gleda koliku će kaznu za to da dobije, nego kolika je verovatnoća da bude uhvaćen i procesuiran. Tek onda razmišlja o kazni. Nažalost, kod nas organi gonjenja nisu toliko efikasni pa je nekažnjivost velika. Zbog toga nam je neophodno da se promeni zakon tako da policija može i preventivno da reaguje kada žrtva dobija pretnje, a ne samo kada dođe do fizičkog nasilja. Takođe, značajnu ulogu u borbi protiv nasilja moraju da imaju i mediji, informisanje i obrazovanje. Međutim, ovi sektori uglavnom služe za potkusurivanje političkih partija. Stižu nam na naplatu devedesete, godine ratova, inflacija, nasilja. A i mi nismo najbolji primer toj ratnoj generaciji dece pošto im svakodnevno serviramo rijalitije na televiziji gde sve vrvi od verbalnog i fizičkog nasilja - apostrofira Olenik.
Božović: Mi smo primili injekciju nasilja
Sociolog Ratko Božović kaže da je u središtu nasilja mržnja.
- To je mržnja prema različitome ili prema drugome jer je uvek neko drugi kriv. Obezvređeni su život i vrednosti življenja. Logika ratnog zbivanja, krize i sankcija nije završena ratom. I dalje nemamo jezik mira već ekstremno ponašanje, a to nije ništa drugo nego patologija. Nastala je velika konfuzija sa stanovišta normalnosti. A rijaliti programi su ubistvo normalnosti. Tamo se favorizuje nasilje koje postaje obična pojava. Mi smo socijalizovani na nasilju. Primili smo injekciju nasilja. Nasilje nam je postalo bitnije od tolerancije i mržnje pa je postalo obično - naglašava Božović.
Preblage sankcije za maloletnike
Kriminolog Radovanović ističe da su navijači i dalje najveći problem u Srbiji.
- Navijačke grupe su emiteri nasilja. Oni regrutuju klince, obučavaju ih za kriminal. Mnoge vođe navijača su narko-dileri koji angažuju maloletnike za rasturanje droge. Na taj način koriste činjenicu da imamo blage sankcije za maloletnički kriminal. Imamo zakone ovakve i onakve, a najveći problem su preblage sankcije za maloletnike, selektivno gonjenje i neefikasnost sudova i primene kazni. Kazne za psihopate imaju efekta ako ih sankcionišete u roku od najviše godinu dana, a ako ceo proces traje dve, tri ili više godina, onda to nema praktično nikakvog uticaja, kao da ih niste ni kaznili - zaključuje Radovanović.