Sutra je Sveti Jovan: U ponoć morate da uradite jednu važnu stvar, ako želite da saznate budućnost
Pravoslavni vernici sutra slave Svetog Jovana Krstitelja Preteču, jednog od najbitnijih hrišćanskih svetaca.
Sveti Jovan se naziva Krstiteljem zato što je u reci Jordan krstio Isusa Hristosa. Istoričari hrišćanstva podeljeni su kada je poreklo ovog svetitelja u pitanju. Jedni smatraju da je on bio Isusov brat od tetke, dok drugi tvrde da je to nemoguće dokazati. Međutim, jedno je sigurno - Sveti Jovan je mnoge hrišćane krstio u reci Jordan, što dokazuje da je on postojao kao istorijska ličnost.
Naši preci su na taj dan izvodili razne rituale pokušavajući da saznaju šta ih čeka u budućnosti i moleći sveca da im pomogne u ostvarenju želja. Više o tome pročitajte OVDE.
Što se tiče imena Preteča, smatra se da ga je dobio jer je najavljivao dolazak Isusov i navodno ga među prvima prepoznao kao sina Božjeg.
Jovanjdansko jaje proriče budućnost
Onaj ko veruje u čuda i želi da sazna svoju sudbinu ne bi li na njoj poradio, svake godine pred Svetog Jovana treba da sledi stari ritual ali i da pripremi meleme od bilja koji će ga osloboditi uticaja negativnih zračenja.
Sveti Jovan se odvajkada smatrao Božjim kumom, i zato svaki čovek, na njegov dan treba da misli o svojim željama.
U noći između Bogojavljenja i Jovanjdana nebo se otvara i Bog osluškuje, a Jovan prepoznaje one koje je preko sveštenika ili Duha svetoga krstio, i moli Gospoda da im podari zdravlje i ispuni želje.
Ritual sa jajetom proriče budućnost U noći između Bogojavljenja i Jovanjdana izvodi se mnoštvo rituala, a najčešće onaj kojim se proriču budući događaji.
Ovaj obred bio je naročito popularan među starim i bolesnim ljudima, koji su želeli da saznaju da li će dočekati sledeći Jovanjdan.
U ponoć između ova dva praznika odabere se jedno jaje i spusti u posudu s vodom: ako potone, to znači da je sudnji dan blizu.
Predanje kaže da je Jovan krstio i one koji su se pokajali što odmah nisu verovali u hrišćanstvo.
Živeo je potpuno asketskim životom, hranio se isključivo insektima i medom, a uvek je bio obučen u kamilju kožu.
Istorijski podaci svedoče da je Jovan pogubljen u vreme kralja Iroda. Osuđen je na smrt zbog praktikovanja hrišćanstva koje je tada bilo zarobljeno, a ubijen je tako što mu je odsečena glava.
Njegova desna ruka, ona kojom je zahvatio vodu iz Jordana kada je krstio Isusa Hristosa, i dalje je u vlasništvu Srpske pravoslavne crkve, a čuva se u manastiru na Cetinju.
Ruku su u Evropu su doneli malteški vitezovi, koji su je poklonili ruskom caru Nikolaju. Kasnije su je Srbima na čuvanje, odnosno kraljevskoj dinastiji Karađorđević, poverili ruski vitezovi koji su emigrirali iz Rusije, a u vidu znaka zahvalnosti što je naša država primala sve izbeglice.
Ruka Svetog Jovana najpre je čuvana u srpskoj patrijaršiji, da bi 1941. pred najezdom Nemaca odneta u manastir Ostrog gde ju je na čuvanje ostavio kralj Petar II Karađoređvić.
Ruku Svetog Jovana pronašla je 1952. godine nova komunistička vlast koja ju je prisvojila i držala na nepoznatom mestu, sve dok crnogorski komunista Marko Orlandić nije 1978. naredio da se ova relikvija vrati crkvi.