VELIKA PLANA OBELEŽILA 31. ROĐENDAN REPUBLIKE SRPSKE: Položen venac na Malom Zejtinliku kod Sokoca
Opština Velika Plana obeležila je 31. godinu postojanja Republike Srpske.
Delegacija ove opštine, koju predvodi predsednik Skupštine opštine i narodni poslanik Dušan Marić položila je danas venac na vojničkom groblju kod Sokocu, u kojem je sahranjeno više od 1.000 vojnika i oficira Vojske Republike Srpske, koji su poginuli u odbrambeno otadžbinskom ratu od 1991. do 1995. godine.
U delegaciji ove pomoravske opštine koja je i ove godine odala počast srpskim herojima bili su i odbornik u Skupštini opštine Dejan Pisarević i lokalni privrednik Dejan Pavković.

"OVA ZGRADA PREDSTAVLJA INTEGRISAN KREATIVNI EKOSISTEM" Brnabić završila posetu Dubaiju obilaskom najveće medijske zajednice u regionu (FOTO)

Brnabić: Potpisivanje Sporazuma o slobodnoj trgovini sa UAE za tri meseca

"NAJLEPŠE DOMAĆINSTVO SRBIJE" Vučić raspisao nov konkurs i pozvao građane da šalju fotografije
Oni su položili i venac u ime Udruženja potomaka ratnika od 1912. do 1918. godine iz Miloševca.
- Dolazimo iz opštine iz koje je u balkanskim i Prvom svetskom ratu za slobodu srpskog naroda stradalo neverovatnih 3.444 vojnika i oficira Vojske Kraljevine Srbije i koja zna da ceni žrtvu za slobodu otadžbine. Kad se tome doda da sam rođen na Kupreškoj visoravni, na kojoj je u Drugom svetskom ratu stradalo oko 1.600 Srba a u ratu od 1992. do 1995. godine 232 vojnika i civila, logično je što smo danas ovde – kaže Dušan Marić.
Kao dodatni razlog dolaska na Mali Zejtinlik on ističe činjenicu da su u temelje Republike Srpske život ugradila i dvojica ratnika iz Velike Plane.
- Slobodan Jelić, dvadesetogodišnji mladić iz Miloševca, koji je bio na odsluženju vojnog roka u JNA, poginuo je 2. maja 1992. godine kod Doma JNA u Sarajevu, kad je oklopno vozilo kojim je upravljao uništeno zoljom a godinu dana stariji Nebojša Pavlović iz Radovanja, koji je Drinu prešao kao dobrovoljac, nestao je 24. septembra u napadu muslimanskih snaga na selo Podravanje, u kojem je ubijeno šezdeset civila i srpskih teritorijalaca. Danas smo se poklonili i njihovim senima.
Srpsko vojničko groblje, koje je narod prozvao Mali Zejtinlik, jer je izgrađeno po uzoru na vojničko groblje u Solunu, nalazi se na obodu grada Sokoca, četrdeset kilometara od Sarajeva.
U njemu je sahranjeno više od hiljadu vojnika i oficira VRS koji su poginuliu borbama za stvaranje i odbranu Republike Srpske. To su pretežno pripadnici Sarajevsko-romanijskog korpusa VRS, koji su poginuli na sarajevskom ratištu.
Po zvaničnim podacima, u odbrambeno-otadžbinskom ratu od 1992. do 1995. godine poginulo je 3.800 pripadnika tog korpusa, čiji je zadatak bio da odbrani Srpsko Sarajevo i spreči prodor muslimanske vojske iz Sarajeva u dubinu teritorije Republike Srpske. Ali ukupan broj srpskih vojnika koji su poginuli na sarajevskom ratištu je daleko veći, jer su u pomoć braniocima Srpskog Sarajeva dolazile jedinice iz svih krajeva Republike Srpske.
Priča o nastanku groblja je mnogo tužna i tragična. Vojnici i oficiri koji na njemu počivaju su nakon pogibije bili sahranjeni na grobljima u Srpskom Sarajevu. Od Ilijaša i Vogošće, do grobalja u užem gradskom jezgru Sarajeva. Kada je, nakon potpisivanja Dejtonskog sporazuma, kojim je Slobodan Milošević veći deo Srpskog Sarajeva predao muslimanima, počeo egzodus srpskog stanovništva iz Ilijaša, Vogošće, Grbavice, Dobrinje, Hadžića, Ilidže, Rajlovca i drugih teritorija koje je srpska vojska odbranila, nesrećni roditelji su masovno otkopavali grobnice, vadili posmrtne ostatke svojih sinova i kćeri i nosili ih sa sobom u izbeglištvo.
Većina njih sahranjena je na groblju kraj Sokoca, ali su posmrtni ostaci mnogih junaka i nesrećnika sahranjeni i u drugim opštinama na istoku BiH, od Pala, Višegrada i Rogatice, preko Bratunca, Vlasenice i Zvornika do Bijeljine.
U groblju na Romaniji, između ostalih, počiva Borko Đuričić iz Vogošće sa svojim sinovima Milanom i Milomirom. Ovde je večna kuće troje Cvijanovića iz Ilijaša, troje Ćosovića i Kenjića sa Ilidže, troje Radonja iz Starog Grada...
Ovde su preneseni i posmrtni ostaci velikog broja srpskih civila. Među njima je i četvoro članova porodice Damijanović iz Čemerna kod Ilijaša, koje su muslimani ubili 10. juna 1992. godine, kada su upali u selo i zaklali trideset i dvoje meštana, među kojima osam žena i jedno dete. Posmrtni ostaci majke, dve kćeri i njihove strine sahranjeni su na Malom Zejtinliku, očevo telo još nije preneto.
- Sve kuće osim jedne muslimani su zapalili. Video sam kako iz njihove kuće izvode sestre Ranku i Jadranku Damijanović i siluju ih pred majkom Spasenijom. Onda su ih sve tri zaklali. Devojkama su ubili i strinu Staku a njihovom ocu Zdravku, koji je isto ubijen, su nožem izvadili oči – svedoči Petar Rašević, jedan od troje meštana koji su preživeli junski pokolj.