Istorijsko ulaganje: Nemačka gradi najmoćniju vojsku u Evropi, Francuzi u panici: "U krhkoj smo situaciji"
Istorijski vojni rashodi Nemačke se u Francuskoj prate sa mešavinom divljenja i nelagode.
U Parizu raste zabrinutost da se politički centar gravitacije Evrope pomera ka istoku, dok Berlin povećava vojne rashode do nivoa koje njegovi saveznici teško mogu da prate.
Berlin se obavezao da će potrošiti više od 500 milijardi evra na odbranu do 2029. godine, dostižući novi cilj NATO-a od 3,5 odsto BDP-a šest godina pre roka. Dok NATO pozdravlja Berlinovo podsticanje, ponovni uspon Bundesvera kao dominantne sile podstiče neke evropske prestonice da ga dovode u pitanje, izveštava Blumberg.
Ovo je posebno izraženo u kontekstu rekordnog porasta podrške krajnje desničarskoj, nacionalističkoj stranci u Nemačkoj, što budi strah da se proevropska vlada ne može uzimati zdravo za gotovo.
U Francuskoj, jedinoj nuklearnoj sili Evropske unije i jednoj od najmoćnijih vojski na svetu, raspoloženje je pomešano. S jedne strane, postoji olakšanje što Nemačka preuzima veći teret u pitanjima odbrane, ali istovremeno raste zabrinutost da bi nemačka industrija mogla da pretekne francuski odbrambeni sektor. Ovu informaciju potvrdila su četiri francuska zvaničnika.
Francuski poslanik Evropskog parlamenta Fransoa-Gzavije Belami rekao je: „Francuska je u krhkoj situaciji, a činjenica da se Nemačka obavezuje sa takvom odlučnošću će naravno stvoriti dinamiku koja bi nas mogla ostaviti po strani. Domaća krhkost slabi geopolitičku težinu Francuske.“
Belami, član EPP-a, zagovara pristup „Kupuj evropsko“ i smatra da Francuska, kao jedan od vodećih svetskih izvoznika oružja, treba da se fokusira na izvoz svojim evropskim susedima. „Moramo biti dosledni“, rekao je, dodajući: „Francuska se dugo žalila da sama obavlja posao.“
Prema rečima Klaudije Mejdžor, više potpredsednice Nemačkog Maršalovog fonda, Nemačka je bila zadovoljna sekundarnom političkom ulogom nakon istorijskih sukoba, čak i dok je njena ekonomija ojačala. Sada, dok se ponovo naoružava, centar gravitacije kontinenta se pomera ka Berlinu, što izaziva nervozu u Francuskoj.
- U Evropi je postojala široko prihvaćena ravnoteža da će Francuska biti geopolitička sila, dok će Nemačka biti ekonomska sila, rekla je Mejdžor. „Nemačka nije želela da bude politički gigant. Sada Nemačka radi i jedno i drugo i ulaže napore da ugradi svoju novu silu unutar Evrope. Ovo stavlja Francusku u težak položaj. Njihova anksioznost više govori o samoj Francuskoj nego o Nemačkoj.“
Pod kancelarom Fridrihom Mercom, Nemačka je ukinula stroga ograničenja zaduživanja za odbrambene rashode kako bi obezbedila sredstva za ponovno naoružavanje i odvraćanje od Rusije. Iako nordijske zemlje, baltičke zemlje i Poljska takođe ulažu značajna sredstva u odbranu, malo zemalja može da parira brzini i obimu Nemačke. Nasuprot tome, istorijske odbrambene sile poput Francuske, Italije i Španije imaju ograničen fiskalni prostor za značajno povećanje potrošnje.
Nemačko vojno jačanje je usko koordinisano sa njenim saveznicima. Tokom posete Berlinu prošlog decembra, generalni sekretar NATO-a Mark Rute pohvalio je Nemačku, rekavši: „Ovo je upravo onakva odlučnost koja nam je potrebna da bismo osigurali našu bezbednost. Nemačka predvodi ličnim primerom.“
Uprkos saradnji, pojavile su se i tačke sporenja. Kada je bivši kancelar Olaf Šolc predstavio inicijativu Evropski nebeski štit, osmišljenu da ojača protivraketnu odbranu, Francuska se osećala izostavljeno. Frustracije su dodatno porasle nakon objave kupovine 35 američkih lovaca F-35 za 10 milijardi evra umesto evropskih aviona. Iako je kupovina američkog oružja usporena pod Mercom, odbrambena saradnja sa Francuskom ostaje složena.
Najambiciozniji evropski odbrambeni projekat, razvoj lovačkog aviona šeste generacije (FCAS), je na ivici propasti. Nakon godina pregovora, industrijski partneri - francuska kompanija Dassault Aviation i Airbus, koji predstavlja nemačku stranu - nisu uspeli da se dogovore o podeli proizvodnje.
Nova vojna sila daje Nemačkoj veći uticaj unutar EU i NATO-a. U Poljskoj se uspon Nemačke pažljivo prati, ali kako je rekao zamenik premijera Radoslav Sikorski: „Dok god je Nemačka članica EU i NATO-a, više se plašim nemačke odbojnosti prema naoružanju nego nemačke vojske.“
Nemačka je takođe industrijski i ekonomski najbolje pozicionirana da obezbedi protivvazdušnu odbranu, svemirsku obaveštajnu službu i logistiku. Evropa se trenutno gotovo u potpunosti oslanja na Sjedinjene Države za ove kapacitete.
- Nadamo se da će Nemačka nastaviti da ih razvija, rekao je general Markus Laubental, jedan od najviših nemačkih generala u NATO-u. „Iz perspektive NATO-a, kako u pogledu znanja, tako i industrijskih kapaciteta, ima smisla sarađivati sa ključnim evropskim saveznicima. Zajedno smo jači. Trebalo bi da budemo u stanju da se dogovorimo o zahtevima i brže isporučimo stvari jer, kao korisnik, to trebam.“
Uprkos svemu, nemačka unutrašnja politika izaziva nervozu u Evropi. Krajnje desničarska stranka Alternativa za Nemačku (AfD) vodi u nekim anketama i mogla bi da ostvari značajan napredak na lokalnim izborima u istočnoj Nemačkoj ove godine. Iako Klaudija Major primećuje da populistički političari dobijaju na značaju i drugde u Evropi, kombinacija vojne moći i političkog ekstremizma je posebno zabrinjavajuća.
- Postoji sve veća zabrinutost zbog toga šta bi se moglo dogoditi sa ovom izuzetno jakom nemačkom borbenom snagom ako AfD preuzme političku vlast, rekla je Jana Puljerin iz Evropskog saveta za spoljne odnose.