Ovo je žena koja je prva razotkrila princa Endrua: Najpoznatija Epstajnova žrtva do detalja opisivala SADISTIČKA ZLOSTAVLJANJA, a njena SMRT je i dalje razlog brojnih spekulacija (VIDEO)
Virdžinija Džufre bila je jedna od najpoznatijih žrtava Džefrija Epstajna – i žena čiji su iskazi zauvek promenili život princa Endrua.
Njene optužbe o seksualnom zlostavljanju, fotografija iz londonskog stana Gilejn Maksvel i građanska parnica u Njujorku doveli su do povlačenja kraljičinog sina sa javne scene, dok je Džufre, dvadesetak godina nakon prvih javnih istupa, izvršila samoubistvo u Australiji.
Prema biografskim podacima, Virdžinija Luiz Roberts rođena je 1983. godine u Kaliforniji, u porodici koju je sama u memoarima opisala kao disfunkcionalnu.
U knjizi i intervjuima tvrdi da je još kao dete bila seksualno zlostavljana, da je kao tinejdžerka bežala od kuće i završavala u okruženjima u kojima su je odrasli iskorišćavali. Po sopstvenom iskazu, kao šesnaestogodišnjakinja radila je na Trampovom imanju Mar-a-Lago na Floridi, gde joj je, kako navodi, prišla Gilejn Maksvel i ponudila joj posao maserke za Džefrija Epstajna, putovanja i priliku za „bolji život“. Džufre tvrdi da je to bio početak njenog ulaska u sistemsku trgovinu ljudima.
Tvrdila je da ju je Maksvel dovela kod Epstajna, kojeg je optužila da je vodio mrežu devojaka.
Džufre u memoarima i sudskim podnescima navodi da ju je Maksvel postepeno uvodila u seksualne odnose sa Epstajnom, pod krinkom masaža i „usluga“, te da je od njega zavisila kada su u pitanju smeštaj i novac. Opisuje i sadistička zlostavljanja, uključujući gušenja i premlaćivanja, tvrdeći da je ponekad ostajala krvava.
Prema njenim tvrdnjama, Epstajn je vodio mrežu u kojoj su devojke regrutovale druge devojke, a neke su, kako tvrdi, bile „pozajmljivane“ moćnim muškarcima u Njujorku, na privatnom ostrvu i u drugim rezidencijama. U memoarima piše da se plašila „da bi mogla umreti kao seksualna robinja“ u Epstajnovom okruženju.
„Maksvel me je naterala na seks sa princem. Dogodilo se najmanje tri puta“
Princ Endru je u javnosti povezan sa Džufre nakon što je ona, u sudskim podnescima i medijskim istupima, navela da je kao sedamnaestogodišnjakinja bila seksualno trgovana njemu.
Tvrdila je da je 2001. godine u Londonu Maksvel odvela nju i Endrua u klub Tramp, te da je nakon izlaska, u Maksvelinom stanu, bila prisiljena na seks sa princem. Džufre je izjavila da je to bio jedan od najmanje tri seksualna susreta koja je povezala sa Endruom – uz Njujork i Epstajnovo privatno ostrvo.
Fotografija koja se povezuje sa tom večeri prikazuje nasmejanog Endrua sa rukom oko njenog struka, dok Maksvel stoji u pozadini; autentičnost fotografije princ Endru je više puta dovodio u pitanje, ali sud nikada nije potvrdio da je fotografija lažirana. Kasnije je ta ista fotografija procurila u Epstajnovim spisima koje je objavilo američko Ministarstvo odbrane.
Džufre i Endru su se nagodili na sudu, ali on nikada nije ništa priznao.
Danas uhapšeni princ Endru sve Džufreine optužbe negira. U intervjuu za Bi-Bi-Si 2019. godine princ je izjavio da se ne seća da je ikada upoznao Džufre, da ne može potvrditi autentičnost fotografije i da se te večeri, prema sopstvenim rečima, nalazio sa ćerkom u piceriji.
U istom intervjuu pokušao je da ospori i njen opis da se u klubu „znojio“, navodeći da je u to vreme navodno patio od medicinskog stanja zbog kojeg nije mogao da se znoji. Intervju je u britanskoj javnosti ocenjen kao ozbiljna reputaciona šteta za princa.
U avgustu 2021. godine Džufre je u Njujorku podnela građansku tužbu protiv Endrua, pozivajući se na zakon koji omogućava naknadu štete žrtvama seksualnog zlostavljanja i tvrdeći da ju je napao kao maloletnicu koja je bila trgovana preko državnih granica.
Endruovi advokati tvrdili su da je tužba neosnovana i da je blokira ranija nagodba između Džufre i Epstajna, ali je sud dozvolio nastavak postupka.
U februaru 2022. godine potencijalno suđenje izbegnuto je nagodbom „u načelu“: prema sudskim dokumentima, Endru je pristao na finansijsku nagodbu i donaciju Džufreinom fondu, uz izjavu da „žali zbog svoje povezanosti sa Epstajnom“, ali bez priznanja krivice ili prihvatanja njenih optužbi.
„Žena koja je detronizovala princa Endrua“
Posledice po princa bile su značajne. Bakingemska palata je 2022. godine saopštila da se Endru odriče vojnih imenovanja i kraljevskih pokroviteljstava i da više neće obavljati javne dužnosti u ime kraljevske porodice. Deo britanskih i stranih komentatora tada je opisao Džufre kao ženu koja je „detronizovala“ princa Endrua u simboličnom smislu.
Džufre se nakon preseljenja u Australiju udala, zasnovala porodicu i, prema sopstvenim rečima, pokušala da živi daleko od javnosti, da bi se kasnije ponovo izložila kada je odlučila da javno govori o Epstajnu.
Osnovala je organizaciju Vikims Rifjuz Sajlens (kasnije SOAR), sa ciljem da podstakne žrtve trgovine ljudima da progovore.
U medijima i dokumentarcima opisivana je kao jedno od najprepoznatljivijih lica borbe protiv Epstajna i Maksvel, dok su je advokati i deo javnosti istovremeno dovodili u pitanje, preispitujući doslednost njenih izjava.
Samoubistvo koje je podstaklo nove teorije zavere
Dana 25. aprila 2025. godine, prema policijskim i porodičnim izjavama, Džufre je pronađena mrtva na farmi u Zapadnoj Australiji.
Policija Zapadne Australije saopštila je da rani nalazi ukazuju na samoubistvo i da nema indicija o krivičnom delu, uz nastavak istrage. Njena porodica potvrdila je da je reč o samoubistvu, dok je njena predstavnica za medije za britanske medije izjavila da joj se Džufre ranije poverila da razmišlja o oduzimanju sopstvenog života.
Otac i još neki članovi porodice javno su izrazili sumnju u zvaničnu verziju, bez iznošenja dokaza, što je podstaklo novi talas teorija zavere na društvenim mrežama. Do sada dostupni zvanični navodi ostaju pri stavu da je reč o samoubistvu.
Njeni memoari pod naslovom „Nobodiz Garl“, objavljeni nekoliko meseci nakon smrti, dodatno su opširno izložili njenu verziju detinjstva, ulaska u Epstajnovu mrežu i odnosa sa moćnim muškarcima, uključujući princa Endrua.