Sukob u Iranu odgovara Kini: Sledeći veliki rat traži arsenal koji SAD više nema - Raketna potrošnja nadmašila proizvodnju
Američka mornarica je upotrebila krstareće rakete "tomahavk" u napadima na Iran, što je dodatno smanjilo ograničene zalihe ovog oružja. Američki zvaničnici i analitičari upozoravaju da su zalihe "tomahavka" sada nedovoljne za dugotrajan sukob visokog intenziteta kao što bi bio rat sa Kinom.
Brodovi američke mornarice ispalili su krstareće rakete "tomahavk" tokom subotnjeg napada na Iran, trošeći deo ograničenih zaliha Sjedinjenih Američkih Država. Ove rakete imaju ključnu ulogu u potencijalnom sukobu sa protivnikom poput Kine. Tomahavk je precizna krstareća raketa velikog dometa koja je poslednjih godina postala primarno sredstvo američkih operacija na Bliskom istoku. Istovremeno, smatra se nezamenljivom u eventualnom visoko-intenzivnom sukobu u Indo-pacifičkom regionu, gde je sposobnost pogađanja ciljeva na velikim udaljenostima od presudnog značaja.
Zvaničnici i stručnjaci u SAD izražavaju zabrinutost zbog smanjenih zaliha "tomahavka", nakon njihove upotrebe u Nigeriji, Jemenu i Iranu, jer bi to moglo da utiče na spremnost američkih snaga u slučaju rata sa Kinom. Paralelno s tim, preduzimaju se koraci za povećanje proizvodnje. Kompanija RTX Corporation nedavno je potpisala ugovor sa Pentagonom o povećanju godišnje proizvodnje na više od 1.000 raketa u okviru višegodišnjeg programa.
- Krstareće rakete 'tomahavk' bile su deo arsenala, zajedno sa dronovima, korišćenog u subotnjim napadima na Iran u okviru operacije "epski bes" - izjavio je za "Business Insider" jedan američki zvaničnik. Centralna komanda SAD naknadno je objavila snimke lansiranja. Prema anonimnom izvoru, američki ratni brodovi ispalili su "tomahavke" na iranske ciljeve, dok su kopnene snage koristile raketni sistem HIMARS. Broj lansiranih raketa i precizne mete nisu zvanično saopšteni.
Pre početka operacije "epski bes", SAD su rasporedile značajne snage na Bliskom istoku, uključujući 13 razarača mornarice koji, ukoliko su svi u dometu, mogu ispaliti između 150 i 250 "tomahavka", prema proceni Centra za strateške i međunarodne studije (CSIS).
Ako su u operacijama učestvovale i podmornice klase Ohajo, opremljene za nošenje krstarećih raketa, broj projektila mogao je biti uvećan za dodatnih 154. Još uvek nije potvrđeno da li je takva podmornica bila uključena u napade.
Tramp se razbacuje raketama "tomahavk", stručnjaci zabrinuti
Operacija "epski bes" samo je poslednja u nizu američkih akcija u kojima su korišćene rakete "tomahavk". Pre nje sprovedena je operacija "ponoćni čekić", usmerena na iranske nuklearne objekte prošlog leta, kao i višegodišnje operacije protiv pobunjenika u Jemenu. U decembru su rakete "tomahavk" upotrebljene i protiv ciljeva u Nigeriji povezanih sa Islamskom državom. Tokom svih ovih kampanja američki zvaničnici naglašavali su važnost ovog oružja i potrebu za povećanjem njegove proizvodnje.
- Precizna municija velikog dometa, poput "tomahavka", protivbrodskih raketa dugog dometa i teških torpeda, mora se proizvoditi u znatno većim količinama - izjavio je u maju admiral Džejms Kilbi, tadašnji vršilac dužnosti načelnika Operacija mornarice, tokom saslušanja pred Odborom za budžet Predstavničkog doma. Dodao je da će možda biti neophodno tražiti alternativna rešenja ukoliko postojeće proizvodne linije ne budu dovoljne.
"Tomahavk" košta 1,3 miliona dolara
Naprednu krstareću raketu BGM-109 Tomahavk proizvodi RTX Corporation, a u upotrebi je od početka osamdesetih godina. Cena jedne rakete procenjuje se na oko 1,3 miliona dolara. Opremljena je višestrukim sistemima navođenja, uključujući GPS i optičke senzore koji upoređuju sliku cilja sa unapred učitanim mapama. Domet zavisi od verzije, ali često prelazi 1.300 kilometara. Iako je sporija od balističkih raketa, "Tomahavk" može manevrisati u završnoj fazi leta kako bi izbegao protivraketnu odbranu. Američke snage često ispaljuju više projektila na isti cilj kako bi osigurale njegovo uništenje.
Prema podacima kompanije RTX, SAD i njihovi saveznici upotrebili su "tomahavk" više od 2.350 puta u operativnim uslovima. Intenzitet upotrebe varirao je u zavisnosti od kampanje. Tokom operacije "ponoćni čekić" ispaljeno je oko 30 "tomahavka" sa podmornice klase Ohajo na iranske nuklearne objekte. U napadima na Hute lansirano je više od 135 raketa, dok je u decembru 2025. u Nigeriji ispaljeno više od deset projektila na ciljeve povezane sa ISIS-om.
Potrošnja "tomahavka" trenutno premašuje tempo njihove nabavke. Budžet mornarice za fiskalnu 2025. godinu predviđao je kupovinu 72 rakete, dok je za 2026. planirano svega 57. Proizvodni ciklus može trajati i do dve godine, što dodatno ograničava raspoložive zalihe. Rakete se uglavnom lansiraju sa brodova i podmornica američke mornarice, ali novi program američke vojske "tajfun" omogućava i njihovo lansiranje sa mobilnih kopnenih sistema, što može dodatno povećati potražnju.
Eventualni rat sa Kinom zahtevao bi ogromne količine "tomahavka"
MekenzI Iglin, analitičarka u American Enterprise Institute, u analizi iz 2024. godine navela je:
- Za pobedu u sledećem ratu biće potreban snažan arsenal i znatno veće zalihe u našim oružanim snagama. Tokom operacije "Iraqi Freedom" 2003. godine američke snage su ispalile oko 800 kopnenih "tomahavka" u početnoj fazi invazije. Sa današnjim tempom proizvodnje, obnova takvih zaliha trajala bi gotovo deceniju. Rat sa Kinom zahtevao bi znatno veće količine, a Peking je toga svestan.
Sukob sa američkim protivnikom poput Kine postao je merilo za procenu potrebnih zaliha municije. Američki zvaničnici smatraju da bi u takvom scenariju bilo neophodno uništiti veliki broj kineskih sistema naoružanja, naročito kopnenih raketnih baterija, sa velikih udaljenosti. Ratne simulacije i analize, poput one koju je CSIS objavio početkom 2023. godine, ukazuju na to da američka industrijska baza trenutno nije spremna da održi proizvodnju na nivou potrebnom za dugotrajan sukob sa Kinom, dok su prethodne kampanje dodatno opteretile postojeće zalihe.
Iako pojedini američki saveznici, poput Japana, takođe nabavljaju "tomahavke", i dalje postoji zabrinutost da bi u slučaju eskalacije sukoba u Indo-pacifičkom regionu potražnja za ovim raketama mogla daleko nadmašiti raspoložive kapacitete.
Izvor: Srbija Danas/businessinsider.com.pl