"Ko sam ja, sluškinja u vreći smeća?" Vedran Rudan dan pred Uskrs objavila bolnu ispovest koja slama i najtvrđa srca
Književnica Vedrana Rudan otkrila je svoje najintimnije misli o životu i smrti.
Književnica Vedrana Rudan, iako se već duže vreme bori sa teškom bolešću, i dalje ne prestaje da piše i deli svoja promišljanja sa čitaocima.
Dan pred Uskrs, Rudan je objavila novu kolumnu pod nazivom "Da se još jednom rodim", koja je izazvala snažne reakcije javnosti zbog emotivnog i bolnog sadržaja.
U tekstu koji je podelila, književnica se osvrće na život, odrastanje, ljubav i gubitke, otvarajući brojna egzistencijalna pitanja kroz ličnu i introspektivnu ispovest.
- Da se još jednom rodim… Rekla bih sebi da jednom neću biti curica i otići ću od oca zauvek. Jednom neću biti curica i otići ću od mame zauvek. Čitala bih knjige i naučila da princ ne postoji. Tukla bih momke kad bi mi rekli da imam ružan nos i krakate noge. Znala bih da sam lepa i da ću biti još lepša i da neću plesati u venčanici uz kretena zato što nije navukao kondom. Uradila bih test za trudnoću, a onda abortus. Nekoliko meseci kasnije bila bih srećna jer nisam otišla na abortus. Plesala bih na drugoj svadbi onako kako sam plesala na drugoj svadbi, vitka i uvučena u crno odelo - napisala je Vedrana.
U nastavku teksta ona piše o ljubavi, životnim odlukama i ženskom iskustvu, ističući koliko su pojedini trenuci i odluke oblikovali njen životni put.
- Znala bih da je život kratak, ljudi zli, a ja slepa. Znala bih da je život kratak, ljudi dobri, a ja slepa. Satima bih gledala fotografije svoje dece i pitala se, ko je u pravu, oni ili ja? Šta znači biti u pravu? Šta je istina? Zašto je danas ljubav plavo srce, a ne dugi, čvrsti zagrljaj i bljesak u očima? Voli li me iko? Ko sam ja? Princeza na zrnu graška? Sluškinja u vreći smeća? - zaključila je.