Pretpraznično raspoloženje je tu. Gužve u gradu, prodavnicama, svi žure da se dobro pripreme za predstojeće praznike i kupe poklone svojim najmilijima.
Verujemo da ste već okitili svoje domove i naravno novogodišnje jelke. Duh praznika oseća se i među ljudima i na ulicama, ali i u kućama.
Kićenje jelke svakako je zabavan „posao“, kako deci, tako i odraslima. Poslednjih godina ukrasi za jelu su raznovrsni, od kugli različitih veličina, mašnica, anđela, leptira, zvončića…za svačiji ukus po nešto.
U Srbiju je trend kućenja jelke pred Novu godinu došao pedesetih godina prošlog veka. Tada su je kitili pioniri za praznike, ali ona nije imala neki religijski ritual. Kod nas religijsku podlogu ima badnjak, ali on se u kuću unosi 6. januara, na Badnji dan.
Srbi veruju da je okićena jelka simbol blagostanja, sreće, radosti i nade. Kako bi naši stari rekli, "valja se" da se jelka kiti porodično, u društvu voljenih i najbližih.
Postoje dva verovanja o tome kako je nastalo kićenje jelki. Prema prvom, sveti Bonifacije je spasao život detetu koje su pagani hteli da žrtvuju, tako što je pesnicom sravnio sa zemljom hrast oko kojeg su se okupili. Na mestu gde se nalazio hrast nikla je jela, kao simbol Isusovog večnog života.
Druga legenda kaže da su ispred pećine, gde je rođen Isus Hrist, bila tri zimzelena drveta – kedrovo drvo, bor i jela. Nakon Isusovog rođenja u znak pozdrava zatresla su se sva tri drveta i darivali su mesiju. Kedar je kao dar za novorođenče imao mirišljave iglice, bor šišarke, a jela nije imala nikakve plodove koje bi poklonila, pa je zaplakala. Na nju se tada anđeo smilovao i poklonio joj zvezdi sa neba, koju je ona onda poklonila Isusu. Upravo se zbog ovoga na vrh jelke stavlja zvezda – kao znak ljubavi prema Isusu Hristu.