Školske tragedije se mogu sprečiti: Veštačka inteligencija prepoznaje pretnju u sekundi
Pametne kamere prepoznaju pretnje pre nego što bude kasno.
Napad u srednjoj školi u Gracu ponovo baca tamno svetlo na masovna školska ubistva i nasilje u školama. Nažalost u Srbiji postoji bolno skorašnje iskustvo školskog napada koji je zavio celu našu državu u crno. Kada se ovakvi krvavi incidenti dogode obično se pristupa analizama u javnosti.
U velikoj meri fokus se stavlja na ličnost izvršioca koji se najčešće klasifikuje kao usamljeni izvršioc ili pripadnik šireg organizacionog jedinstva. Pristupa se psihološkoj analizi izvršioca, ne retko se celokupna stvar objašnjava teorijama zavere. Ono što uvek po pravilu izostaje jeste bezbednosna analiza kritične situacije.
Malo se obraća pažnja na funkcionisanje bezbednosne komponente. Surovi zločin u Gracu je lokacijski izveden u otvorenoj ustanovi poput srednje škole. Imamo parimetar javnog objekta u koji je ubica ostvario pristup. Sa stanovišta bezbednosti može se govoriti o meri kontrole pristupa koja bi trebala da spreči neovlašćeni ulaz nepozvanih lica. Najčešće se ova bezbednosna funkcija ostvaruje portirskom službom i proverom učeničkih i radnih legitimacija ili propusnica.
Međutim, slučaj iz Ribnikara nas opominje da oni koji se namere da izvedu planirani napad, planiraju ili su skloni da eliminišu prepreku odnosno portira. U ovom slučaju portir, bezbednosni referent, predstavlja prvu liniju zaštite školskog prostora. Njegov zadatak je da spreči neovlašćeni ulazak, ali i da prepozna, identifikuje i prijavi pretnju po imovinu i život u štićenom prostoru. Po svojoj nameni i funkciji škole nisu bunkeri.
Mere bezbednosti moraju biti svrsishodne i prilagođene delatnosti štićenog objekta. Upravo zbog toga kontrolne tačke u prosečnim školama nemaju kontra-diverzione detektore. Sama kontrola putem kontra-diverzionih detektora iziskuje potrebno vreme za pregled korisnika objekta i dobili bi situacije kao na aerodromima širom sveta.
Školski pucači su relativno retki ali su posledice njihovih napada katastrofalne i smrtnost je velika. Većina ovakvih napada dolazi iznenada. Rani znaci opasnosti mogu biti detektovani prema zaključcima američke Tajne službe, koja inače objavljuje priručnike u cilju podizanja bezbednosne kulture povezane sa školskim pucačima. Ovi rani znaci obuhvataju kategoriju motivisanosti da se izvrši zločin, ti motivi mogu biti unutrašnji ili spoljašnji.
Drugi bitan faktor je operativna sposobnost koja obuhvata posedovanje i rukovanje oružjem kao i pristup meti. Ovaj drugi faktor naročito je izražen neposredno pred sam napad.
Na ovom mestu dolazimo do rane detekcije da se napad sprema. Ova rana detekcija se može ostvariti neposrednim opažanjem ili upotrebom specijalizovanih softvera za video nadzor. Upotreba softvera putem video nadzora omogućava uštedu u ljudskim resursima i smanjuje mogućnost ljudske greške.
Takođe ostvaruje se funkcija "tihog" alarma jer se obaveštava operativni centar bez širenja panike. U praksi softveri mogu detektovati predmet poput pištolja,puški, palica i noževa u sektorima gde nema neposrednog opažanja radnika obezbeđenja. Govorimo o neposrednoj pripremnoj fazi pred sam napad poput provere ili pripreme vatrenog oružja od strane izvršioca koji je uveren da ga niko ne vidi. Drugo smanjuje se mogućnost ljudske greške i ostvaruje se funkcija nulte tolerancije na pretnju.
Upotrebom veštačke inteligencije dobija se preciznost ovih sotfvera koja je fascinantna. Ovakvi koncepti izbegavaju sekuritizaciju školskih ustanova, a ostvaruju ključnu funkciju zaštite - pravovremeno otkrivanje pretnje. Škole su delikatni štićeni objekti prema kojima je potrebno primenjivati mere bezbednosti na način koji čuva spokojstvo korisnika. Upravo zbog toga rešenja zasnovana na smanjivanju rizika i podizanju bezbednosne kulture moraju biti kontinuitet.
Upotreba savremenih tehnologija predstavlja standard, a zalog su životi dece u škola. Rešenja leže u modernim konceptima bezbednosti i zaštite koji neće škole pretvoriti u kasarne, bunkere, trezore i aerodrome. Iz tog razloga softveri na bazi veštačke inteligencije pravovremeno detektuju pretnje.