Da li je ovo kraj Iraka?
Irak se suočava sa najozbiljnijom krizom ikada, sa zemljom na ivici raspada usled ofanzive džihadista. Kako se to tako brzo desilo?
Sektaška ubistva eskalirala su ponovo nakon što su dostigla vrhunac 2006. godine, ali su skorašnji događaji otpočeli u decembru 2013. kada su sunitski vojnici zauzeli grad Faludžu i delove obližnjeg Ramadija.
Podržani od strane lokalnog sunitskog plemenskog vođe, džihadisti su iskoristili širenje besa među sunitima koji optužuju iračkog premijera Nouri al-Malikija za diskriminaciju i monopolizaciju moći, prenosi BBC.
Šest meseci kasnije, oni su pokrenuli napad na drugi po veličini grad u Iraku, Mosul. 30 hiljada vojnika predalo je oružje kada su se sukobili sa oko 800 militanata. Ohrabreni, džihadisti su napredovali na jug ka prestonici.
Ko stoji iza ofanzive?
Napadi na iračke gradove predvođeni su od strane ISIL, ogranka Al-kaide. Pre pet godina SAD su rekle da je grupa na ivici poraza. Danas, ona izvodi skoro svakodnevno bombaške napade u Bagdadu i kontroliše teritorije koje zauzimaju na hiljade milja na zapadu i severu Iraka i u Siriji, u kojoj teže da uspostave islamsku državu.
Brutalne taktike ISIL vojnika i ekstremna interpretacija islamskog zakona koju oni nameću u oblastima pod njihovom kontrolom, otuđile su grupe u Siriji koje se udružuju kako bi ih proterale. ISIL se previše dokazao Al-Kaidinom vođstvu, ali je ona odbacila ovu grupu u februaru. Uprkos tome, ISIL je postao još jači.
Iako je ISIL tada imao samo nekoliko stotina boraca, oni su imali izuzetno učvršćenu podršku u Iraku od oko hiljadu bivših oficira i vojnika iračke vojske koja je raspuštena od strane SAD posle poraza Sadama Huseina 2003. godine.
Zar iračka vojska nije dovoljno velika da bi se nosila sa njima?
Iračka vlada raspolaže sa 193.000 vojnika i 500.000 policajaca, pa su na papiru oni i više nego sposobni da lako nadvladaju militantnu grupu čiji pomagači imaju najmanje 15.000 boraca.
Isto se moglo reći i posle pada Faludže. Trupe su postale demoralisane nakon jačanja ISIL i okrutnih napada. Snage bezbednosti su rekle da su oslabljene nakon sektaških napada, zlostavljanja i korupcije.
Da li je ovo povezano sa događajima u Siriji?
Previranja u Siriji su bez sumnje destabilizovale Irak. Nakon početnog držanja po strani, Iračani se sada bore na obe strane ovog trogodišnjeg sukoba sa njihovim zapadnim susedom.
Maliki negira da podržava sirijskog predsednika Bašara al-Asada, ali analitičari kažu da je on zažmurio na jedno oko na protok oružja i boraca u Siriju iz Irana.
Irački sunitski Arapi su otvoreno podržali sirijske pobunjenike, obezbeđujući oružje, municiju, sklonište i ljudstvo. ISIL šalje novac i obučene vojnike u Siriju, pre nego su se i sami pridružili pobuni 2013. godine.
Od tada su učvršćena uporišta na obe strane, razmenjujući regrute i sredstva između njih, dodajući drugu dimenziju krizi.
Je li sve u religiji?
Više od 1.000 godina, Irak je poslužio kao bojno polje za mnoge događaje koji su definisali raskol između sunita i šiita. U poslednjih decenija, dominacija Iračke manjine suni arabljana i njihov progon od strane šiita poslužili su da podstaknu sektaške tenzije.
Svrgavanje Sadama Huseina dalo je šiitima da traže obeštećenje. Iako su religijske podele bile katalizator nasilja, mnogi tvrde da krivljenje sekti samo prevazilazi slučaj. Etnički konflikt je doprineo nestabilnosti, sa Kurdima i Arapima koji su zahtevali kontrolu nad naftom bogatim Kirkukom.
Političke grupe su takođe odigrale veliku ulogu, sa iračkom pretplatom na čitav spektar ideologija i pripadnosti.
Hoće li se umešati i svetske sile?
SAD su rekle da je ISIL pretnja po ceo region i predsednik Barak Obama razmatra sve opcije, uključujući i vojne akcije, kako bi pomogao iračkoj vladi. Zvaničnici su ipak insistirali da on ne razmišlja o slanju vojske nazad u Irak.
Iranski predsednik Hasan Rohani je osudio ISIL kao varvarsku i upozorio da njegova zemlja neće tolerisati ovo nasilje i teror.