MEŠA SELIMOVIĆ O LJUDIMA: "Volim ljude, ali ne znam šta ću sa njima"
28.05.2015.
12:32
Mehmed Meša Selimović je poznati srpski i jugoslovenski pisac poreklom iz Bosne i Hercegovine koji je stvarao u drugoj polovini 20 veka. "Derviš i smrt", "Tvrđava", "Ostrvo" i "Krug" su riznice vanvremenske mudrosti i romani koji su obeležili jednu književnu epohu.
- Ljudi se ustvari boje, zato su surovi.
- Niko nikome ne može natovariti toliko muke na vrat koliko može čovjek sam sebi.
- Čudan svijet, ogovara te a voli, ljubi te u obraz a mrzi te, ismijava plemenita djela a pamti ih kroz mnoge pasove, živi i nadom i sevapom i ne znaš šta nadjača i kada.
- Volim ljude, ali ne znam šta ću s njima.
- Ulizice – to su za mene najgori ljudi na svijetu, najštetniji, najpokvareniji. Oni podržavaju svaku vlast, oni i jesu vlast, oni siju strah bez milosti, bez ikakvog obzira, hladni kao led, oštri kao nož, kao psi vjerni svakoj državi, kao kurve nevjerni svakom pojedincu, najmanje ljudi od svih ljudi. Dok njih bude nema sreće na svijetu, jer će uništiti sve što je istinska ljudska vrijednost.
- Do kraja života upoznavaću ljude, a nikad ih upoznati neću; uvijek će me zbunjivati neobjašnjivošću svojih postupaka.
- Od pamtiveka sinovi su nerazumniji od očeva, i razuma bi tako sasvim nestalo, ali srećom, sinovi postanu razumni čim postanu očevi.
- Grješne misli su kao vjetar, tko će ih zaustaviti. U čemu je pobožnost, ako nema iskušenja koja se savladavaju? Čovjek nije Bog, i njegova snaga je baš u tome da suzbija svoju prirodu.
Pročitajte i: