Kada ljudima širom sveta kao asocijaciju kažete reč "pesnik", velika većina će odgovoriti - Jesenjin. To nije nikakvo čudo. Jer, lepuškasti, mladi pesnik, Sergej Jesenjin (1895-1925), za samo 30 godina života je iza sebe ostavio ogromno delo - i po obimu, ali još više po značaju. Pesme o domovini i rodnom kraju, "običnom" životu, majci, isusovski teškom krstu koji na svojim leđima nose pesnici... O smislu i besmisleno teškoj životnoj patnji posmatrajući ih najčešće kroz stihove o ljubavi. Njegovo delo, a još više njegov život su dokazi da smrt i ljubav nikada ne idu sami.
Tako je Sergej Jesenjin, u čijem životu su žene igrale najvažniju ulogu, pevao o ljubavi. O nevinoj i stidljivoj kao u pesmi "Menjajući rublju za tumane":
Ali i o nesrećnoj kao u pesmi "Kurva" u kojoj se susreću dva ljubavna "propaliteta" - kurva i on. Oboje su nesrećni, oboje su grešni:
Seta, tuga i duševne boli koje se osećanju u Jesenjinovom pesništu, a koje proizilaze iz njegovog burnog života, prisutne su i u pesmi "Šta sam, ko sam":
Ali i u pesmi "Ti nevoliš i ne žališ mene":
O ljubavi je pevao ne samo u pesmama. Ostale su zapamćene njegove reči:
U jednom od najpoznatijih njegovih dela "Crni čovek", Jesenjina u bunilu savetuje upravo crni čovek:
No, sreća je za Sergeja Jesenjina bila tiha patnja - obična, lepa i strašna patnja u kojoj je na čudan način uživao. On se odupire rečima crnog čoveka, traži od njega da to drugom govori, jer je on "bolestan jako", "tiho od nesanice pati".
Pesma "Pevaj, pevaj" samo je jedna koja sluti na kraj i smrt. Kraj koga Jesenjin gordo i svesno priziva, kao zlu kob koju ne može i ne želi da izbegne...
Pročitajte i: