Marina Abramović je UNUKA PATRIJARHA SPC - Njegovom inicijativom započeta izgradnja hrama Svetog Save
Ovaj deo njenog porodičnog nasleđa pruža dublje razumevanje Marininog poimanja duhovnosti i rituala, koji se često provlače kroz njen umetnički rad. Uprkos izazovima i kritikama, Marina Abramović ostaje simbol umetničke hrabrosti i inovacije, inspiracija za generacije umetnika. Njeno nasleđe i uticaj nastavljaju da oblikuju savremenu umetnost, dok ona sama ostaje neustrašiva u svojim istraživanjima granica ljudskog iskustva.
Marina Abramović, priznata kao svetska performerka i konceptualna umetnica našeg porekla, ima korene duboko ukorenjene u partizanskoj istoriji. Rođena 30. novembra 1946. godine u Beogradu, dolazi iz porodice posvećenih komunista, Vojina i Danice Abramović, koji su bili ključne figure u posleratnoj Jugoslaviji.
Njeno poreklo je bogato istorijskim nasleđem. Marin otac, Vojin Abramović, bio je visoki funkcioner u državnoj sigurnosti, zadužen za bezbednost zemlje. Njegova posvećenost partizanskim idealima i rad u službi bezbednosti ostavili su dubok utisak na Marinino shvatanje discipline i predanosti.
Njena majka, Danica Abramović, imala je značajnu ulogu u kulturnom životu tadašnje Jugoslavije. Tokom šezdesetih godina, Danica je bila direktorka Muzeja revolucije u Beogradu, institucije koja je negovala i promovisala revolucionarnu istoriju zemlje. Njena majka je bila stroga i zahtevala je od Marine visoku disciplinu i posvećenost, što je u velikoj meri oblikovalo njen pristup umetnosti i performansima.
Ono što je manje poznato, ali fascinantno, jeste da je Marina unuka Petra Rosića, patrijarha srpskog Varnave, koji je bio na čelu Srpske Pravoslavne Crkve od 1930. do 1937. godine. Ovaj deo njenog porodičnog nasleđa pruža dublje razumevanje njenog interesovanja za duhovnost i rituale, koji se često provlače kroz njen umetnički rad.
Kralj Aleksandar I Karađorđević je verovao da je u Varnavi dobio poslušnog patrijarha, koji će crkvu učiniti servilnim slugom države. Patrijarh Varnava je bio jedan od bliskih saradnika kralja Aleksandra kod provođenja ideologije jugoslovenskog nacionalizma, i često je isticao potrebu "sprovođenja potpunog jedinstva jednokrvne braće". On je propovedao jugoslovenstvo kao "nacionalno verovanje svih Srba, Hrvata i Slovenaca" i često je isticao slogan "brat je mio koje vere bio".
Varnava je od rascepkane SPC u šest raznih zakonodavnih, administrativnih, finansijskih i jerarhijskih područja, novim Ustavom crkve preustrojio SPC i uspeo da je odvoji od države. Tokom te reorganizacije formirane su dve nove eparhije, Zagrebačka i Mukačevska, tako da je u sastav Srpske Crkve ulazilo ukupno 27 eparhija, sa vikarnom Skadarskom eparhijom u Albaniji. Njegovom inicijativom započeta je izgradnja hrama Svetog Save u Beogradu (najvećeg pravoslavnog hrama na Balkanu). Takođe je na mestu stare Beogradske mitropolije podigao novu zgradu za potrebe Arhiepiskopije (zgradu današnje Patrijaršije kod Saborne crkve), kao i manastir Vavedenje na Senjaku.
Uprkos svojim dubokim korenima u Srbiji i Crnoj Gori, Marina Abramović je veći deo svog života provela u inostranstvu, stvarajući i razvijajući svoju umetničku karijeru. Od 1976. godine živi u Njujorku, gde je izgradila značajnu umetničku karijeru, postavši jedna od najuticajnijih figura u svetu performansa i savremene umetnosti.
Ljubavni život Marine Abramović takođe je privukao pažnju javnosti. Od 2016. godine u vezi je sa američkim producentom i biznismenom Todom Ekertom. Njihova veza je posebna ne samo zbog profesionalnih uspeha oboje, već i zbog činjenice da je Tod mlađi od Marine 21 godinu. Marina i Tod su zajedno posetili Beograd 2019. godine, što je izazvalo veliku pažnju medija i javnosti.
Marina je otvoreno govorila o svom životnom putu i izborima. Izjavila je da se svesno odrekla dece i tradicionalne porodice u korist nomadskog načina života, posvećenog umetnosti.
- Moji studenti su bili moja deca. U poslednje tri godine sam srećna s Todom, koji ima sličan način života. Vidimo se povremeno u hotelu - rekla je Marina u jednom intervjuu 2019. godine, a njihova veza je dokaz da razlika u godinama ne mora biti prepreka za srećan i skladan odnos.
Pre nego što je započela vezu sa Todom, Marina je bila u dva braka, od kojih je svaki trajao po četiri godine. Njena prva veza sa umetnikom Ulayem bila je više od romantičnog odnosa – zajedno su istraživali granice umetničkog izraza kroz zajedničke performanse. Njihov rad, često provokativan i emotivno intenzivan, ostavio je trajni trag na savremenoj umetnosti. Iako su se razišli 1988. godine, njihov rad i dalje inspiriše umetnike širom sveta.
Drugi brak, sa italijanskim umetnikom Paolom Canevarijem, trajao je od 1989. do 1999. godine. Tokom ovog perioda, Marina je nastavila da razvija svoj jedinstveni stil performansa, istražujući teme kao što su fizička i mentalna izdržljivost, što je postalo zaštitni znak njenog rada.
Marina Abramović je kroz svoju karijeru redefinisala performans kao umetničku formu, uvodeći elemente telesnog iskustva, spiritualnosti i interakcije sa publikom. Njen rad je često bio kontroverzan, pomerajući granice umetnosti i izazivajući publiku da preispita svoja shvatanja o umetnosti i životu. Od performansa gde je satima nepomično stajala dok je publika imala mogućnost da je dodiruje i koristi predmete postavljene ispred nje, do projekta "The Artist is Present" u Muzeju moderne umetnosti u Njujorku, gde je jednostavno sedela i gledala u oči svakog ko je seo nasuprot nje, Marina je neprestano istraživala odnose između umetnika i publike, tela i uma.