"Treći svetski rat je počeo, samo čekamo da neko to ozvaniči" Analitičar za SD o ratu u Ukrajini i geopolitičkoj situaciji: "Tramp može da promeni neke stvari, ali..."
Rat u Ukrajini se bliži svojoj trećoj godišnjici. Dok se iz dana u dan situacija na frontu menja, sve su glasnije najave o potencijalnim pregovorima između Rusije i Ukrajine u kojima bi aktivno učestvovao i novoizabrani predsednik SAD Donald Tramp.
U susret tome, za portal Srbija Danas je govorio master istoričar i analitičar, Stefan Brajković.
Svedoci smo velike ofanzive ruske vojske u zadnjih par meseci. Kako komentarišete trenutnu situaciju na frontu i šta je tačno dovelo do ovako brzog napretka ruske armije?
- Rusi su na frontu osetili slabost, kao i strah kod OSU, pre svega zbog, za neke neočekivanih, rezultata američkih izbora, pogotovo jer postoje određeni medijski navodi da se Tramp i Zelenski ne podnose na nekom ličnom nivou i Ukrajinci se sada plaše kako će se SAD dalje odnositi prema ratu. Rusi beleže rekordna napredovanja od kraja zime 2022. godine. Oni napreduju na svim frontovima, nikada do sada u ovolikom broju, u ovolikom zamahu, nisu išli unapred i to temeljno. U početku je Ukrajina bila mnogo manje spremna nego što je sada, a front se sad pomera mnogo brže nego pre.
Kakvo je trenutno stanje u Donjeckoj oblasti?
- Do sada su Rusi imali više različitih taktika od kojih su neke bile manje, a neke više uspešne. Videli smo masivne artiljerijske napade praćene napadom mobilne pešadije sa oklopnim transporterima, nešto slično kao u Prvom svetskom ratu. Negde je uspelo, negde nije. Posle toga su izveli napade na motorima, što je ličilo na nekadašnju laku konjicu i kako su išli napred tako su ruske lake trupe prelazile ukrajinske rovove. Rat dronovima i dalje ne prestaje, dostigao je neke nove nivoe, barem sa ruske strane. Ukrajinci su u Kurskoj oblasti testirali nove sisteme elektronskog ometanja dronova, koji su izuzetno uspešni prema starim dronovima. Međutim, i dalje ne mogu ništa mikrooptičkim dronovima. Ukrajinski dronovi napadaju i dalje, ali ih ima mnogo manje nego pre godinu i nešto dana, a i Rusi su naučili da se efikasnije brane od njih. Tako su na tenkove postavili mehanizaciju koja je napravljena od žice i koja se postavila dosta efikasno u borbi sa dronovima. U suštini, svi sistemi elektronskog rata su žestoko napredovali. Tako da možemo reći da je ovo najveći industrijski sukob od kraja Drugog svetskog rata. Rusija zvanično nije još prešla na potpunu ratnu ekonomiju, ali jedan dobar deo industrije radi u punom kapacitetu, pogotovo ratna, a uz to i uvoze oružje, municiju i dronove iz drugih država. Rusija je naslednik celog arsenala SSSR-a, to se verovatno meri u milionima granata i ono što ruska vojska i država proizvede za mesec dana, to SAD i Evropa ne mogu da proizvedu u nekoliko meseci, a i cena ruske proizvodnje je mnogo niža zbog niže cene radne snage, niže cene resursa... I onda se desi da se na frontu sa ruske strane ispali 20.000 granata, a sa ukrajinske 5.000, jednostavno niko ne može da isprati taj tempo.
Kolike su zapravo razmere ruske ofanzive?
- Ofanziva kreće skoro od granice Dnjepropetrovske oblasti, preko bitnih ukrajinskih uporišta poput Velike Novosilike, Ugljedara, koji je pao, a koji je bio tzv. „trn u butini“ kako Englezi kažu, ogromne grupe ruskih armija. Padom odbrane OSU kod Ugljedara i zauzimanjem Kurahova, Rusi su skratili front za više stotina kilometara. U Donjeckoj oblasti imamo najžešće borbe još od pada Bahmuta, kao što je Časov Jar, najteže uporište, koje je preostalo još od 2014. godine, gde Ukrajinci imaju staru, stabilnu odbranu. Van toga, većina borbi se vodi u mestima poput Pokrovska i Torecka. Tu se puno ulagalo u odbranu, ali to je sve netestirano. Pritom, na tom području su Ukrajinci proveravali tzv. „tvrda mesta“ poput skloništa, u koje su uloženi milioni dolara, a to su zapravo poljane, ledine, i OSU su se samo povukle sa tih delova fronta, zato Rusi tako i napreduju na tom pravcu.
Šta se trenutno dešava u Kurskoj oblasti?
- Rusko-ukrajinska granica je jako velika i generalno, Rusija nije imala neke bitnije trupe u Kurskoj oblasti. Govori se o cifri od tri do pet hiljada vojnika, koji su tu bili na odsluženju vojnog roka, a verovatno se sva ozbiljna vojska nalazi na jugu Donjecke oblasti. E sad, zašto su Ukrajinci ušli u Kursk? Postoji nekoliko opcija. Jedna od njih je, gledano istorijski, možda su mislili da će veliku rusku ofanzivu, koja je krenula početkom leta, zaustaviti upadom u Kursk, zauzimanjem nuklearne elektrane i nekih većih delova zemlje, da će poniziti Rusiju i da će Moskva preusmeriti svoje najbolje trupe tu. Oni su se nadali da će se tu utvrditi kao u Bahmutu i Avdejevki. Rusi, ne da nisu poslali vojnu pomoć, oni su pojačali ofanzivu na frontu u Ukrajini.
Da li je to širenje fronta zapravo bilo kontraproduktivno za Ukrajince?
- Sigurno jeste i sigurno je ukrajinska odbrana na frontu bila oslabljena posle toga. Pretpostavka je da su Rusi trebali da brane tu Kursku oblast glavninom vojske, a da OSU to iskoristi na frontu. Međutim, pošto Rusi to nisu odradili, ta nadmoć koja je već postojala, postala je ekstremno velika i Ukrajinci su krenuli da se povlače i iz najtvrđih uporišta. Van toga, Rusija ima stalnu rotaciju trupa, koje se konstantno mobilišu, dok kod OSU su jedinice sve manje i manje. Ukrajinska vojska je prihvatila NATO standard veličine vojnih jedinica, ali te jedinice nisu toliko velike. Zakoni o opštoj mobilizaciji u Ukrajini su sve rigorozniji, da bi povratili to vojno stanje s početka sukoba.
Koji je onda cilj zadržavanja ukrajinske vojske u Kursku?
- Pored stalnog odvlačenja trupa, već neko vreme se govori o mirovnim pregovorima. To jeste, ono što svako drži da ostane u njegovim rukama i da se napravi neka demilitarizovana zona između. Držanje matične teritorije Rusije Ukrajincima svakako daje prednost u pregovorima. U teoriji ako bi pristali na razmenu teritorije ,oni bi tu Kursku oblast menjali za delove teritorije koji su sad u ruskim rukama.
Kako komentarišete upotrebu američkih, francuskih i britanskih raketa u ratu?
- Koliko sam ja upoznat sa ATACMS sistemom, njega sa zemlje može da ispali bilo ko, ali je glavna tehnička karakteristika sistema to što on ima satelitsko navođenje, a ti sateliti koji ih navode nisu pod kontrolom Ukrajine, nego Britanije ili SAD. U teoriji to znači da, iako je neki ukrajinski vojnik pritisnuo dugme da ispali raketu, zapravo pravu metu bira neko u SAD-u, Britaniji itd. To njih zapravo stavlja u otvoreni sukob sa Rusijom. Ukrajina je dobila 50-ak raketa tog sistema, ako se dobro sećam, jedno punjenje valjda šalje deset. Oni, navodno, gađaju fabrike za proizvodnju, znači ne uništavaju „živu silu“. Rusija naravno mora da odgovori na to sa pozicije velike sile. Oni će njima da nanesu neke gubitke, to je istina, ali ti gubici za toliku vojnu mašineriju nisu presudni, ali sa pozicije velike sile, Rusija ne sme da dozvoli da je iko ponižava, da dozvoli da neka druga velika sila može da ih gađa. Zbog toga su oni uveli raketni sistem „Orešnik“, za koga su mnogi na Zapadu verovali da je lažan i da Rusima treba još nekoliko godina razvoja da bi bio uspešan. Međutim, u borbenom testiranju na Dnjepropetrovskom pravcu se pokazao kao vrlo uspešan, iako su ga Rusi poslali bez ikakve bojeve glave. Nijedan zapadni sistem odbrane ne može da ga zaustavi.
Iz više izvora, pogotovo u zapadnim medijima, potvrđeno je delovanje severnokorejskih vojnika u Kurskoj oblasti. Šta nam zapravo pokazuje direktno učešće Severne Koreje u ovom sukobu?
- To govori nekoliko stvari. Vođa Severne Koreje Kim Džong Un i Vladimir Putin su potpisali Protokol o savezništvu, gde Rusija garantuje njima da će ih ona braniti. Severna Koreja je izolovona zemlja u potpunosti, oni su mišljenja da moraju da imaju nekakvog saveznika, a izbor im je jako ograničen jer imaju granicu, pored Južne Koreje, samo sa Rusijom i Kinom, tako da su pristali. Mi nemamo uvid u taj ugovor, da tvrdimo da je Putin tražio da dođu ti vojnici ili je Kim tražio, jer smo svedoci da su oni srušili sve „mostove prijateljstva“ koji su se tako figurativno zvali. To su bili mostovi koji povezuju dve Koreje, kroz koje niko nikad nije prošao, ali postojali su. Pitanje je da li je vojska Severne Koreje otišla da vežba, da stiče vojno iskustvo za potencijalni rat sa Južnom Korejom. Videvši zadnja dešavanja u Južnoj Koreji sa proglašenjem vanrednog stanja i sa predsednikom, verovatno su osetili njihovu slabost.
Da li bi sukob dveju Koreja ozvaničio i početak Trećeg svetkog rata?
- Kovanica Drugi svetski rat je prvi put iskorišćena nakon konferencije u Teheranu i susreta Čerčila, Ruzvelta i Staljina. To je bila 1943. godina. Rat je trajao 4 godine u Evropi, a 7 godina u Aziji. Do tad su rat imenovali po lokalnim sukobima u Evropi. Taj termin su skovali novinari, a Prvi svetski rat se do tada zvao samo Veliki rat, jer većeg rata nije bilo. Onda su shvatili da je ovaj rat mnogo veći od toga, pa su ga zvali Svetski rat, ali su shvatili da to nije dovoljno precizno, jer ga to ne razlikuje od nekih prethodnih sukoba i onda je došlo do naziva Prvi i Drugi svetski rat. Jedna od politikoloških i filozofskih teorija koja se provlači u zadnje dve godine je da je svet odavno u Trećem svetskom ratu, samo čekamo kad će neko da to imenuje zvanično. Prepostavka je da, ukoliko bi se SAD i Kina aktivno uključili u neke sukobe – to bi bez preterivanja bio Treći svetski rat. Čak i bez upotrebe nuklearnog oružja, neke zemlje će nastradati, ali glavni akteri verovatno neće.
U zadnje vreme se mnogo priča o Donaldu Trampu i pregovorima u Ukrajini. Tramp je najavio svoj plan za rešavanje ovog sukoba, ali šta ako pregovori propadnu?
- U suštini, Tramp je mnogo pričao. Govorio je da će dati ponudu uzmi ili ostavi, da će okončati sukob za jedan dan i da su spremni da proaktivno deluju na tom polju. U kampanji može da se priča svašta, ali Tramp mora da pazi na uticaje Amerike u mnogim drugim zemljama. U Evropi svi zaziru od Trampa, jer je Bajden bio mekan predsednik, koji je slušao savetnike i protokolarno se ponašao. Tramp je u medijima predstavljen kao nestalni ludak od kojeg može sve da se očekuje, ali nije realno da neko na poziciji predsednika SAD bude takav. On može da promeni neke stvari, ali to neće biti zaokret od 180 stepeni.