Danas slavimo velikog čudotvorca: Veruje se da na ovaj dan treba uraditi jednu stvar za mir i blagostanje
Srpska pravoslavna crkva i njeni vernici danas obeležavaju Svetog Tihona Amatuntskog, velikog hrišćanskog episkopa, čudotvorca i svetitelja čiji je život ostao upamćen kao primer nepokolebljive vere, milosrđa i dobrote prema siromašnima.
Sveti Tihon živeo je krajem 4. i početkom 5. veka na Kipru, u vreme kada se hrišćanstvo još širilo među ljudima, dok su paganski običaji i stari kultovi i dalje bili duboko ukorenjeni u svakodnevnom životu. Rođen je u gradu Amatuntu, u pobožnoj porodici, a prema predanju, još od detinjstva pokazivao je izuzetnu ljubav prema Bogu, Crkvi i svakom čoveku kome je bila potrebna pomoć.
Njegov život i danas se prepričava kroz čuda, ali i kroz jednostavnu poruku koja je ostala jednako snažna do današnjih dana: ono što čovek daje iz čistog srca, nikada nije izgubljeno.
Dete koje je hleb delilo siromašnima
Jedno od najpoznatijih predanja o Svetom Tihonu vezano je za njegovo detinjstvo. Njegov otac bio je hlebar i poverio mu je da prodaje hleb. Međutim, mladi Tihon nije mogao da gleda gladne i siromašne kako prolaze pored njega, pa im je hleb delio besplatno.
Kada je otac saznao šta radi, oštro ga je ukorio, strahujući da će porodica pretrpeti veliku materijalnu štetu. Tihon mu je, prema predanju, mirno odgovorio da ono što se daje siromasima nije izgubljeno, već dato samome Bogu na zajam.
Ubrzo se dogodilo čudo koje je obeležilo njegov život. Žitnica, koja je prethodno bila ispražnjena, bila je ponovo ispunjena najčistijom pšenicom. Otac je tada shvatio da se milosrđe njegovog sina ne može meriti običnom računicom i više ga nikada nije sprečavao da pomaže siromašnima.
Ova priča ostala je jedna od najlepših hrišćanskih pouka o davanju, veri i poverenju u Boga.
Episkop koji je rušio paganske običaje
Sveti Tihon je kasnije izabran za episkopa u Amatuntu. Kao duhovni pastir, neumorno je propovedao hrišćansku veru, pozivao ljude na pokajanje, milosrđe i čist život, ali se istovremeno borio protiv paganskih običaja koji su u to vreme još bili prisutni na Kipru.
Nije bio poznat po sili, bogatstvu ili političkom uticaju, već po smirenju, molitvi i istrajnosti. Vernici su ga poštovali kao čoveka koji je živeo ono što je propovedao, a siromašni su ga doživljavali kao zaštitnika i utešitelja.
Upravo zbog toga, njegovo ime se i danas pominje sa posebnim poštovanjem među pravoslavnim vernicima.
Čudo sa suvom lozom
Jedno od najpoznatijih čuda Svetog Tihona vezano je za vinovu lozu. Prema predanju, svetitelj je u zemlju posadio potpuno suvu lozu i pomolio se Bogu da je oživi.
Loza je potom ozelenela, pustila koren i počela da donosi rod. Veruje se da je od tada svake godine rađala rano i davala izuzetno sladak grozd, što je narod pamtio kao svedočanstvo Božje blagodati i sile molitve.
Ovo čudo se često tumači kao simbol obnove duše. Kao što je suva loza oživela molitvom, tako se, prema hrišćanskom učenju, i čovekovo srce može obnoviti verom, pokajanjem i dobrim delima.
Šta vernici rade na ovaj dan
Na dan Svetog Tihona Amatuntskog, vernici se najčešće mole za mir u porodici, zdravlje ukućana, snagu da istraju u dobru i pomoć siromašnima. Posebno se naglašava milosrđe, jer je upravo ono bilo jedan od najvažnijih znakova njegovog svetiteljskog života.
U narodu se veruje da na ovaj dan treba učiniti makar jedno dobro delo bez očekivanja zahvalnosti. To može biti pomoć siromašnima, darivanje hrane, poseta usamljenima, pomirenje sa nekim ili molitva za one koji prolaze kroz teškoće.
Sveti Tihon nas podseća da vera nije samo u rečima, već u delima. Njegov život pokazuje da čovek ne postaje velik time što čuva samo za sebe, već time što ume da podeli sa drugima.