"Ispod površine kolektivne svesti stoji iskustvo odbacivanja onih drugačijih" Prof. dr Aleksandar Jugović za Srbiju Danas o fenomenu javnog targetiranja
U savremenom društvu, javno targetiranje pojedinaca i javnih ličnosti postalo je svakodnevni fenomen. Ljudi u Srbiji sve više pažnje posvećuju kritikama i osudama, često ne birajući sredstva.
O ovom fenomenu za portal Srbija Danas govorio je prof. dr Aleksandar Jugović sa Fakulteta za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju Univerziteta u Beogradu, koji predaje predmete Socijalna patologija, Mediji i društvene devijacije i Socijalna politika.
Antropološka i psihološka dimenzija targetiranja
- Mislim da to nije samo odlika našeg društva. Tu imamo dve ravni - ističe Jugović. Prva je antropološka, gde javna etiketa služi održavanju jedinstva grupe kojoj pripadamo. Iako živimo u pluralističkom društvu, ispod površine naše kolektivne svesti stoji iskustvo odbacivanja "onih drugačijih". Nekada se to radilo javnim bičevanjem, a danas kroz "cancel" kulturu i javnu osudu - zaključuje profesor.
Profesor dalje objašnjava psihološki aspekt:
- Druga ravan je psihološka dobit za neke ljude koji učestvuju u etiketiranju drugih osoba, posebno iz javnog života. To je iskazivanje besa, ličnog nezadovoljstva, a nekada i zbog osećanja usamljenosti, zavisti i socijalne frustracije. U savremenom društvu ovaj proces je "olakšan" kroz postojanje medija poput društvenih mreža, gde su "tastatura ratnici" vrlo često sakriveni iza lažnih profila. Ta okolnost doprinosi nižem stepenu samokontrole ponašanja u digitalnom svetu jer ona zaobilazi "nelagodnost u komunikaciji".
Mediji i društvene mreže u oblikovanju percepcije skandala
- Mediji nisu samo sredstva prenosa poruka. Oni predstavljaju specifična okruženja koja oblikuju našu percepciju sveta i određuju način razmišljanja o stvarnosti. Takođe, utiču na govor i ponašanja ljudi - objašnjava Jugović.
- Slavni teoretičar medija Maršal Makluan smatrao je da su mediji "produžetak čoveka" - naših čula, tela i umova. Svaki medij produžava neku sposobnost čoveka u spoljašnji svet .
On detaljno opisuje fenomen skandalizacije:
- "Skanadalizacija stvarnosti" u doba "medijske prepunjenosti" jeste način dobijanja pažnje, bilo iz profitnih ili političkih interesa. Skandali i tabloidizacija određenih medija "igraju na kartu" niskih ljudskih poriva kao što su mržnja, ogovaranje, uvreda i "gledanje u tuđa posla". Tome posebno služe tzv. estradne ličnosti koje se "masovno proizvode" kako bi neki mediji imali prostor za nove oblike širenja skandala. Najbolji primer ovoga su učesnici rijaliti programa.
Profesor naglašava: Jedan deo javnosti popunjava svoje socijalne praznine i "potrebu za tračem" kroz tzv. skandale javnih i estradnih ličnosti. To je način na koji ljudi doživljavaju svoj socijalni prostor i svoje mesto u društvu.
Posledice po društvo i pojedince
- Na nivou društva to je banalizacija stvaranosti koja doprinosi širenju niskih kulturnih strasti - upozorava Jugović.
"Skandali služe maskiranju važnih društvenih tema i problema. Oni imaju i funkciju medijske satanizacije određenih ljudi. Takođe, oni su lažno sredstvo stvaranja osećanja jednakosti u društvu, po modelu "i bogati plaču".
On dalje dodaje:
- Sa aspekta žrtve skandala, oni proizvode osećanja srama, straha i gubljenja javnog ugleda. Mada u nekim situacijama smo videli da skandali imaju i funkciju ulaska u fokus javnosti i medijskog interesovanja koji može rezultovati u popularnosti. Setimo se "porno filma" jedne poznate regionalne pop pevačice.
Mogućnosti smanjenja kolektivne opsesije skandalima
- Vrlo je tanka granica u modelu društva u kome globalno živimo između slobode medija i skandalizacije ljudi i događaja - kaže profesor.
- Put ka rešenju je razvijanje medijske i političke kulture na svim nivoima društva. To je kultura međusobnog poštovanja, pristojnosti i razumevanja drugačijeg mišljenja u javnom prostoru i podsticanje traganja za istinom.
On dalje objašnjava: "Drugo sredstvo jesu zakoni koji treba da postave jasne granice nedozvoljenog medijskog izveštavanja. Treći put jeste dosledna primena novinarske etike koja nije apstraktni set moralnih normi, nego jasan okvir dozvoljenog i željenog u ponašanju novinara i medija."
- Na kraju, kao civilizacija imamo veliki izazov u regulisanju moralnih i pravnih normi našeg digitalnog života. To nije lak zadatak u vremenu kada su društvene mreže lak prostor za 'ubijanje istine', lažnih vesti, širenje glasina i mržnje, a posebno kada ekonomski i politički interesi to pospešuju - zaključuje prof. dr Jugović.