OPŠTINA ZA PRIMER: Velika Plana 34 godine drži čas iz demokratije
Sinoć je u Velikoj Plani održan miting dosovske opozicije i dela studenata. Bio je to jedan od najvećih političkih skupova u Velikoj Plani od uvođenja parlamentarne demokratije, 1990. godine.
Ono što je najbitnije jeste da je skup protekao bez ijednog incidenta. Tako je nastavljena jedna dobra tradicija - za 34 godine parlamentarizma, političke borbe i stranačkih nadgornjavanja u Velikoj Plani nije održan ni jedan miting na kojem se dogodio neki incident.
(Kriminalni upad funkcionera i aktivista dosovskih stranaka u zgradu Opštine 2000. godine ne računam u mitinge, već u revolucionarni vandalizam.)
Na ponos Velikoj Plani jeste i činjenica da se za 34 godine parlamentarizma na sednicama Skupštine opštine nije dogodio ni jedan incident. Koliko ima opština u Srbiji koje mogu time da se pohvale? Ako ih uopšte ima.
Da li u Srbiji postoji opština u kojoj su za pet poslednjih godina na sednicama Skupštine opštine odbornici opozicije govorili kad su hteli, šta su hteli i koliko su hteli? Bez ijednog slučaja opomene, oduzimanja reči? Nema. Toliko o diktaturi Vučića i SNS.
Politički protesti su legitimni. Oni su normalni. Nije normalno što oni u Srbiji traju tri decenije. Svake godine. Protesti, izbori, protesti, ratovi, protesti, sankcije, protesti…Često i mesecima. To pred nas kao narod postavlja ozbiljna pitanja o našoj političkoj zrelosti. I našoj odgovornosti prema sebi kao naciji i prema svojoj državi.
Nije normalno ni to da manjina maltretira većinu. Da grupe studenta i profesora mesecima ne dozvoljavaju da se na univerzitetima odvija nastava i polažu ispiti. Da se dovodi u pitanje školska godina i status 200.000 studenata. Da profesori u srednjim školama ne drže nastavu, već decu i njihove roditelje izvode na ulicu, u političku arenu. Da roditelji čija deca idu u školu javno žigošu roditelje čija deca idu u školu?!
Da grupe samozvanih revolucionara, u ime studenata, koji ih nikad nisu izabrali da ih predvode, tromesečnim blokadama najvažnijih saobraćajnica u Srbiji maltretiraju stotine hiljada ljudi. Uskraćujući im jedno od osnovnih ljudskih prava - pravo na slobodu kretanja.
Svim ovim što se dešava ozbiljno se ugrožava stabilnost države i njen privredni razvoj a društvene suprostavljenosti dovode do ivice građanskog rata.
Ne sumnjam da će u borbi koja se vodi većina građana Srbije i većina građana Velike Plane podržati Aleksandra Vučića i njegovu politiku. Uz opravdano očekivanje, da se država napokon više upusti u borbu protiv kriminala, korupcije i - nekompetetnosti. Da se više vodi računa o stručnosti, nego o stranačkoj pripadnosti.
Ali šta god bude i kako god bude, za Veliku Planu je vrlo važno, možda i najvažnije, da nastavi da drži čas iz demokratije. Da politički mitinzi i skupštinske rasprave i sledeće 34 godine proteknu bez ijednog incidenta.