OVO JE DUŠA RODNOG GRADA STEVANA SINĐELIĆA: Crkva svetog Nikole u Svilajncu (FOTO)
Svilajnac ima tri spomenika, tri simbola, tri svedočanstva svoje burne istorije, koja čine dušu grada, njegovo svojevrsno duhovno uporište.
To su veličanstveni spomenik najvećem heroju resavskog kraja Stevanu Sinđeliću, ništa manje lep spomenik junacima izginulim u dva balkanska i prvom svetskom ratu i gradska crkva.
Crkva svetog Nikole u Svilalajncu je jedna od prvih zidanih crkvi koje su u Srbiji sagrađene nakon njenog oslobođenja, za koje se izborila u Prvom i Drugom srpskom ustanku. Podignuta je 1827. godine u vreme vladavine knjaza Miloša Obrenovića, pa će uskoro obeležiti dva veka postojanja.
Prohujalo je mnogo vakta i zemana, protutnjalo je dolinom Resave još pet-šest buna i ratova, ništa manje krvavih od onog Karađorđevog i njegovih ustanika, mnoge stvari su stradale od ljudi i zuba vremena ali je crkva iza svih vihorova opstajala lepša i bliža svojim vernicima.
Za izgradnju svetinje najzaslužniji je tadašnji resavski knjaz Milosav Zdravković Resavac. Zahvaljujući njegovom uticaju na knjaza Miloša ovaj je udesio da crkvu grade Janko Mihailović, Jovan Kovač i Nikola Đorđević, koji su u to vreme bili među najčuvenijim majstorima oslobođene Srbije, dok je na izradi ikonostasa angažovan Jovan Sterijević, u istoriji poznatiji kao Janja Moler.
Crkvene knjige kažu da je prvi zvuk zvona na Crkvi svetog Nikole koji se razlegao pitomom ravnicom oko reke Resave bio i svojevrsna najava potpunog oslobođenja Srbije. Naime, zvono je postavljeno u martu 1830. a sam nekoliko meseci kasnije turski sultan je potpisao hatišerif kojim je Srbija dobila status vazalne kneževine a Srbima priznato pravo na slobodu veroispovesti i oglašavanje crkvenih zvona.
Po izgledu i sadržaju monumentalni ikonostas delo je Dimitrija Posnikovića iz osme decenije devetnaestog veka. Njegovom izgradnjom, stari ikonostas Janje Molera premešten je u Crkvu svetih apostola Petra i Pavla u selu Dubnica, koja je sagrađena 1869. godine.
Iako je sadašnji živopis unutrašnjosti crkve oslikan početkom sedme decenije prošlog veka, sve u svetinji i oko nje odiše starinom. Među najdragocenijim predmetima iz prvih godina i decenija života svilajnačkog duhovnog hrama su pevnica, sedišta, pozlaćeni drveni putir za 24 sveće i krst dar Milosava Zdravkovića i ikone iz sredine devetnaestog veka.
Među crkvenim knjigama nalazi se i jedan primerak Jevanđelja, koje je štampano 1759. u Moskvi.
U prostranoj porti je manje groblje, u kojem počivaju jedan knjaz i jedan vojvoda: knjaz Resavac i vojvoda crnorečki Milisav.