Slavimo Svetog Iliju Gromovnika: Danas je zabranjeno kupanje u rekama, a ovu stvar obavezno uradite deci
Srpska pravoslavna crkva i vernici 2. avgusta proslavljaju Svetog Iliju Gromovnika, jednog od najsilovitijih i najpoštovanijih svetitelja u hrišćanskom kalendaru.
Sveti Ilija, starozavetni prorok i novozavetni svetitelj, zauzima posebno mesto u narodnoj svesti. Veruje se da nije umro, već se u plamenim kočijama uzneo na nebo, vozeći se i danas po oblacima, dok iz nozdrva njegovih konja izbija plamen, a tutnjava grmljavine označava prolazak njegovih vatrenih kola. Upravo zbog te ognjene snage, narod ga zove i Gromovnikom, smatrajući ga najmoćnijim među „ognjenim svecima“.
U pravoslavnoj tradiciji, Sveti Ilija je čuvar neba, on određuje kada će pasti kiša, a kada će zavladati suša. Njegova pojava je božanski znak, te ako tog dana padne tiha, blaga kiša, veruje se da je to blagoslov sa neba.
Nasuprot tome, ako grmi, kaže se da Sveti Ilija progoni nečastive, gađajući ih munjama. Zato se u narodu neguje verovanje da se na ovaj dan ne treba krstiti pod vedrim nebom, jer se đavo, koji beži od svetitelja, može sakriti upravo pod krst, u koji grom nikada ne udara.
Jedan od važnih običaja vezanih za ovaj dan jeste uzdržavanje od rada u polju, kako ne bi "izgorli usevi" i kako bi se ispoštovala moć svetitelja. Takođe, postoji i narodno predanje koje upozorava da se ne treba kupati u rekama, jer voda, kako se veruje, "doziva" žrtve tajanstvenim šumom.
Sveti Ilija se u tradiciji često poistovećuje sa slovenskim bogom groma Perunom, a prelaskom naroda u hrišćanstvo, osobine ovog drevnog božanstva prenete su upravo na Gromovnika. Ilija je, prema predanju, rodom iz Tesvita, zbog čega nosi naziv Tesvićanin, a pominje se ne samo u Bibliji, već i u Talmudu i Kuranu.
Narodna predanja kažu da je, odmah po rođenju, njegov otac Savah imao viziju. Video je anđele kako povijaju dete ognjem i hrane ga plamenom, što je protumačeno kao znak njegove proročke moći i plamene naravi.
Tokom života, prorok Ilija se suprotstavio tadašnjem izraelskom kralju Ahavu, koji je pod uticajem svoje žene Jezavelje odbacio veru. U znak božanske kazne, Ilija je zaustavio kišu na tri i po godine, čime je pokazao silu i snagu vere u Boga.
"Od Svetog Ilije, sunce sve milije"
Narod veruje da se s ovim praznikom menja vreme i da se približava kraj letnjih žega. Na taj dan u domovima se jede med, koji je simbol zdravlja i slatkoće života. Roditelji često premažu dečje obraze medom "da budu radosna i vesela čitave godine".
Brojne su svetkovine, sabori i vašari širom Srbije koji se održavaju baš na Ilindan, što dodatno svedoči o dubokom poštovanju koje narod gaji prema ovom svetitelju.