Tajna manastira Koporin i Manasija: U kojoj svetinji počivaju mošti despota Stefana
Prilikom zamene podnih ploča, 1977. godine, u manastiru Koporin su slučajno pronađene mošti za koje nije pouzdano utvrđeno kome pripadaju.
Ubrzo nakon njihovog pronalaska, uz pomoć analize koja je rađena u Londonu, crkva je presudila da su to mošti despota Stefana Lazarevića, sina kneza Lazara Hrebljanovića. Ali u novije vreme sve je više indicija da se despotovi posmrtni ostaci nalaze u manastiru Manasija, a da u Koporinu počivaju kosti nekog drugog velikaša. Možda i despotovog rođenog brata Vuka.
Prema istorijskim izvorima, Konstantin Filozof (o čemu piše dr Željko Fajfrić u knjizi „Loza Brankovića”), despot Stefan je sahranjen u svojoj zadužbini, manastiru tvrđavi Resavi, danas Manasiji. On pominje i narodno predanje o sahrani u Koporinu, za šta nema stvarnog osnova. Moguće je da je u Koporinu sahranjen mlađi brat despota Stefana, Vuk Lazarević, kojeg je ubio Musa, sin sultana Bajazita. Despot Stefan je od Turaka izdejstvovao da se Vukovo telo ekshumira i iz Plovdiva prenese u Srbiju. Prema tadašnjim običajima, članovi vladarskih kuća su sahranjivani u crkvama, pa je moguće da je Vuk sahranjen u Koporinu, ali to nigde nije zabeleženo.
Svake godine 15. avgusta, sanduk sa moštima se otvara i tog dana hiljade vernika iz Pomoravlja i Šumadije, ali i iz drugih krajeva Srbije, pohrle manastiru Koporin, koji se nalazi desetak kilometara od Velike Plane.
Mošti su pronađene u grobnici skrivenoj u severozapadnom delu crkve. SPC i lokalna samouprava su odlučile da pronađene posmrtne ostatke podvrgnu stručoj analizi, koju je izvršio poznati antropolog iz Londona Srboljub Živanović.
On je zaključio da se radi o moštima despota Stefana.
Međutim, novija istraživanja i DNK analize tamo pronađenih posmrtnih ostataka pokazuju da je telo Despota Stefana najverovatnije sahranjeno u njegovoj najvećoj zadužbini, manastiru Manasija kod Despotovca.
S obzirom da je utvrđeno da posmrtni ostaci u Manasiji pripadaju osobi koja je u prvom stepenu srodstva sa knezom Lazarom Hrebljanovićem, ne može se u potpunosti odbaciti mogućnost da je Despot Stefan ipak sahranjen u Koporinu, a da je u Manasiji sahranjen njegov mlađi brat Vuk. Kao ni mogućnost da mošti u Koporinu pripadaju upravo Vuku Lazareviću.
Mitropolit braničevski Ignjatije nije dozvolio da se izvrši DNK analiza posmrtnih ostataka u Koporinu, a nagađanja gde je sahranjen bivši srpski vladar presekao je filozofskim zaključkom: „Stefan je tamo gde narod veruje da jeste“.
Braća Stefan i Vuk Lazarević uplela su se u međusobne dinastičke sukobe u Turskoj, između sinova Cara Murata, Sulejmana i Muse, pa su od 1408. do 1410. godine čak ratovala jedan protiv drugog. Stefan je ratovao na Sulejmanovoj, a Vuk na Musinoj strani. Kada je, nakon godinu i po dana ratovanja protiv brata i Sulejmana, Vuk izdao Musu i prešao na bratovu stranu, Musa ga je u jednoj bici zarobio i pogubio 1410. godine.
Stefan je preminuo 1427. godine od srčanog udara.
Dostupna istorijska građa navodi na zaključak da je manastir Koporin despotova zadužbina, koju je on podigao između 1402. i 1427. godine. Naime, u manastiru se nalazi freska starijeg sina cara Lazara i kneginje Milice na kojoj je potpisan kao despot, a tu titulu je dobio kada je nakon Angorske bitke, na povratku u Srbiju, posetio Carigrad.
Više puta Turci su manastir palili i rušili do temelja, a poslednji put obnovljen je 1885. godine, kada je dobio sadašnji izgled.
Mošti se otkrivaju dva puta godišnje – 1. avgusta, na dan despotove smrti i 15. avgusta, na dan prenosa moštiju despotovog imenjaka – svetog Stefana Prvog velikomučenika, jednog od 12. apostola, po kojem su ime dobili stariji sin cara Lazara i crkva u manastiru Koporin.