NOVI DETALJI JEZIVOG MUČENJA
"Život ti je u našim rukama" Ispovest Srbina za SD koji je prošao torturu hapšenja u Dubaiju: Tražili su da priznam da radim za Iran i pretili mi "injekcijom"
Tokom proteklih mesec dana život Srbina Saše Milivojeva, novinara i pisca rodom iz mesta Aleksandrovo kod Zrenjanina, pretvorio se u pakao. Od istaknutog građanina Ujedinjenih Arapskih Emirata i nosioca Golden vize postao je neprijatelj države. Oduzimanju zlatne vize i deportaciji prethodilo je hapšenje pod optužbom da je saradnik Iranske revolucionarne garde. Usledila su 23 dana u samici u pustinjskom zatvoru, uz pretnje, ispitivanja i pokušaje da se iznudi priznanje. Njegov nestanak krajem februara pokrenuo je međunarodnu potragu, dok porodica i prijatelji danima nisu znali gde se nalazi.
U razgovoru za portal SD.rs Milivojev je detaljno opisao svoje traumatično iskustvo, dane u samici i otkrio do sada nepoznate detalje.
Nestao bez traga usred krize
Milivojev je uhapšen 25. februara, u jeku tenzija na Bliskom istoku, nakon povratka u Dubai. Kako tvrdi za portal SD.rs, policija je došla na njegovu adresu usred noći i bez objašnjenja ga odvela na ispitivanje. Od tog trenutka mu se gubi svaki trag, a porodica i prijatelji bezuspešno pokušavaju da stupe u kontakt s njim, uključujući i obraćanje institucijama Srbije.
- Predstavili su se kao Dubai policija. U jedan noću su došli na moju adresu i rekli su samo da pođem sa njima - rekao je.
U Emiratima je živeo 11 godina, od 2015. godine. Kako kaže, nije se bavio novinarstvom, ali je pisao. Golden Vizu je dobio 2023. godine, jer su ga prepoznali kao značajnog autora u međunarodnim medijima. Ova viza, koju dodeljuje Ministarstvo kulture UAE, namenjena je značajnim umetnicima, autorima, intelektualcima… Kako Milivojev navodi, dobio ju je lako jer su prepoznali njegov rad i
priznjanja iz celog sveta.
Optužbe za špijunažu i veze sa Iranom
Pripadnici službi su Milivojeva teretili da radi za Sepah (Korpus Iranske revolucionarne garde) i da prikuplja informacije o vojnim ciljevima. Kako navodi, od njega su tražili da prizna nešto za šta nije kriv, odnosno da radi za službe Irana. Tvrdili su da ga Iran plaća kao agenta koji prenosi osetljive informacije o ratnim brodovima u Zalivu. Milivojev ističe da su optužbe lažne. Tvrdi da je jedina njegova veza sa Iranom bila pisanje kolumni i boravak u toj zemlji iz poslovnih razloga.
Ne poriče kontakte sa Iranskom revolucionarnom gardom. Kako navodi, pripadnici ove organizacije su ga kontaktirali, pozivali ga na ručkove, filmske festivale, nudeći saradnju na promovisanju palestinske teme. Milivojev ističe da na takvu saradnju nije pristajao, već se isključivo bavio pisanjem. Navodi da je u Iranu objavljivao tekstove i pesme o Gazi, što je, kako veruje, moglo izazvati sumnju.
- Ovo nije prvi put da mene službe prate. Mene je i albanska služba pratila po Instanbulu zbog romana "Dečak iz žute kuće". Pokazivali su mi da imaju pištolje. To je bio znak da me zastraše, da se povučem, da ne objavljujem o žutoj kući. To je bilo još davne 2010. Davali su mi do znanja da me prate - rekao je.
Samica u pustinji i pretnje smrću
Milivojev navodi da su mu tokom hapšenja stavljene lisice i crni povez preko očiju, nakon čega je odvođen na nepoznate lokacije. Opisuje i metode zastrašivanja, uključujući vožnje u pustinju i simulacije opasnih situacija, koje su imale za cilj da iznude priznanje. Prema načinu na koji je mučen, kaže da prepoznaje "metodologiju rada" izraelske tajne službe Mosad.
- To je moja pretpostavka. Tako Mosad u svojim tajnim zatvorima muči zatvorenike u Izraelu - vezuju im se oči, dovode do toga da ljudi psihički pucaju, zastrašuju ih da će da ih bace niz liticu.
Najdramatičniji deo, prema njegovim rečima, bio je boravak u samici u podzemnom zatvoru u pustinji, gde je proveo 23 dana u potpunoj izolaciji. Kako navodi, kasnije je doznao da se verovatno radi o tajnom, ilegalnom zatvoru "Vasol" koji je namenjen za političke disidente, špijune i vrh vlasti. Spada u red ozloglašenih zatvora u kome ne važe zakoni države UAE.
- Tu se ne upotrebljavaju zakoni, čak ni šerijatski koje država koristi. Tu su presude - kako vam ko presudi - izjavio je.
Više puta se suočio sa pretnjama dugogodišnjom robijom, pa čak i likvidacijom. Navodi da su mu poručivali da može da nestane bez traga i da ga niko neće pronaći. Kao posebno traumatično iskustov navodi pretnju "injekcijom".
- Drhtao sam od straha, i ruke i noge. Molio sam ih da me ne ubiju, govorio sam da sam nevin. Odveli su me u ambulantu gde su mi rekli "Smiri se ili ćeš dobiti injekciju". Molio sam: "Nemojte injekciju". Ja sam mislio da ću umreti od injekcije.
"Život ti je u našim rukama"
- Nakon dva dana, kada shvatite gde ste, puca se. Ja sam plakao. Ja sam kao dete dozivao sve u pomoć, molio se, ispisivao šrafom na zidovima molitve.
Pretnje i zastrašivanja su bili svakodnevna. Jednog dana je sve utihnulo, a njegovi zahtevi i molbe bili su potpuno ignorisani. U tim uslovima, kako kaže, razmišljao je i o najgorim scenarijima, uključujući i samoubistvo.
- Planirao sam štrajk glađu i žeđu. Zašto žeđu? Zato što je to jedini način da se po hitnom postupku izborim za neka prava. Razmišljao sam da, kada mi donose hranu, da kažem da neću da jedem i da neću da pijem vodu i da hoću da umrem ovde. I umreću za maksimalno četiri do pet dana bez vode - opisuje Milivojev svoje misli.
- Bilo je skoro nemoguće izvršiti samoubistvo - navodi on - Jedino je postojalo malo ogledalo, čvrstvo zašrafljeno u zid. Razmišljao sam da razbijem ogledalo i dođem do parčeta stakla da mogu da presečem vene.
Iznenadna deportacija u Srbiju
Nakon 23 dana u samici i ukupno oko 25 dana pritvora, iznenada je izveden iz ćelije i ponuđeno mu je da izabere destinaciju. Odabrao je Beograd, nakon čega je deportovan o trošku vlasti Ujedinjenih Arapskih Emirata.
Po povratku u Srbiju, saznao je da mu je ukinuta "golden viza", koju je ranije dobio kao priznati autor.
Na pitanje da li očekuje pravdu i šta bi za njega značila pravda u ovom momentu, Milivojev odgovara da očekuje neku vrstu
satisfakcije za pretrpljeni stres, ali da trauma nikada neće nestati.
- Ja sam javna ličnost, novinar, pesnik, autor pesme "The Son of the UAE" (Sin Ujedinjenih Arapskih Emirata). Tako nešto niko nikada nije napisao u istoriji Emirata i poklonio Emiratima. Ja jesam. Verujem da će možda neko od njih iz vrha vlasti Emirata, neko iz "royal" familije Abu Dabija ili Dubaija da se pokaje i da mi neko, makar i indirektno, uputi izvinjenje - rekao je.
- To bi možda bio neki način pravde, ali trauma, ne, nikada neće proći.
Iako je danas na slobodi, mnoge okolnosti njegovog hapšenja i dalje ostaju bez odgovora.
Zabranjeno preuzimanje dela ili čitavog teksta bez navođenja i linkovanja izvora i autora, u skladu sa Zakonom o javnom informisanju i medijima.