"SAMO TRI REČI SAM IZUSTILA" Majka jedne od devojčica iz Ribnikara o kobnom danu - Njene drugarice su bile u krvavim košuljama ispred škole, a nje nigde nije bilo
Dečak-ubica se od 3. maja nalazi na Klinici za neurologiju i psihijatriju za decu i omladinu, dok je njegov otac u pritvoru.
Roditelji devojčice Eme, koju je u Osnovnoj školi "Vladislav Ribnikar" 3. maja prošle godine ubio školski drug, u dokumentarcu "Bol" ispričali su kako su izgledali momenti ispred obrazovne ustanove, kada nisu znali gde im je ćerka, kao ni da li je živa ili ubijena.
Neizvesnost, čekanje, bol, ali i jezivi trenuci gde gledaju Emine najbolje drugarice u krvavim košuljama, momenti su koje će pamtiti čitav život.
Nina Kobiljski objasnila je da je čim je čula da je u školi došlo do pucnjave pozvala Emu, ali kako joj se nije javila, otišla je do škole da vidi šta se dešava.
- Ja tako trčeći nailazim na Emine najbolje drugarice koje sede u kolima Hitne pomoći sa krvavim košuljama. I ja tu potpuni šok doživim. Ja kažem, deco, šta se desilo? I oni ne mogu da pričaju. Ja kažem, pa gde je Ema? Ja sad tražim pogled u Emu i oni oni kažu, ne znamo. I ja sada tako trčim, nailazim na Milu (mlađu ćerku), na moje roditelje, vidim da je Mila dobro i tražim dalje, tražim, tražim Emu. U međuvremenu neku decu izvode iz škole i ono čemu se ja nadam jeste da ću ja sačekati Emu i znam koliko se uplašila i moj je jedini zadatak da nju zagrlim i da je utešim. Zovem, ali telefon izbacuje. Pitam njenu drugaricu, a gde si ti? Kaže, pa mi smo kući, mi smo se svi razišli. Svako je otišao svojim kućama - kroz suze je ispričala Nina.
Kako je objasnila, nakon nekog vremena, odlučila je da ode u policijsku stanicu, gde je saznala bolnu istinu.
- Odlazim ispred policijske stanice i tada zapravo prvi put pristajem da se pomerim odatle ispred škole. Ispred mene stoji policijski službenik koji kaže sačekajte da vas prozovu i ja sada čekam šta će da se desi.. Odjednom vidim tatu kog sam videla ispred škole ispostavilo se da je to Ivan, otac od Ane Božović koji se spušta tim stepenicama i plače. Tad nisam znala ko je čovek, ali pitam ga izvinite, ali zašto plačete? Šta su vam rekli? Ja ne znam zašto smo mi došli ovde. I on kaže, onako začuđen me gleda, kako šta su mi rekli? Da je moja ćerka poginula - opisala je Emina majka pa dodala:
- Tada zapravo uspevam da osvestim taj užas i zašto sam ja tu. Tako sam saznala. I sad čekate da vam neko potvrdi i da kaže žao mi je. I kada on kaže žao mi je, vi onda zapravo puštate taj krik koji u vama čuči od 8.45 i više ne čujete ništa. Ništa. I ja tada zovem mamu u tom teškom stanju šoka, Dragana i izgovaram samo tri reči - Ema je poginula.
Srbija Danas/Republika