Bez empatije u sudnici: Tužilac tvrdi da Kecmanovići uporno negiraju krivicu uprkos dokazima
U završnoj reči na suđenju roditeljima dečaka koji je počinio masovno ubistvo u Osnovnoj školi "Vladislav Ribnikar", tužilaštvo je zatražilo najstrože kazne, uz ocenu da tokom celog postupka nije pokazano ni kajanje ni empatija, već uporno negiranje odgovornosti i pokušaj da se okrivljeni predstave kao žrtve.
Tužilaštvo je u završnoj reči u postupku protiv roditelja dečaka koji je počinio masovno ubistvo u Osnovnoj školi "Vladislav Ribnikar" zatražilo najstrože kazne, uz ocenu da su propusti u vaspitanju i nadzoru imali katastrofalne posledice.
Glavni javni tužilac Nenad Stefanović pred sudom je istakao da kod Vladimir Kecmanović ne postoje olakšavajuće okolnosti, dok su otežavajuće, kako je naveo, u potpunosti ispunjene.
- Ceneći odbranu okrivljenog Vladimira Kecmanovića, njegovo držanje tokom celokupnog postupka i odnos prema učesnicima krivičnog postupka, pre svega oštećenima, tužilaštvo nalazi da kod imenovanog ne postoji nijedna okolnost koja bi imala karakter olakšavajuće prilikom odmeravanja kazne, dok su sa druge strane otežavajuće okolnosti ostvarene u punom kapacitetu. Držanje okrivljenog nakon učinjenih krivičnih dela i njegov odnos prema oštećenima je u ponovljenom postupku ostao nepromenjen, uz apsolutno odsustvo kajanja zbog radnji koje je predizimao i radnji koje je propustio da preduzme, a koje su uzrokovale tako teške posledice koje su, čini se, za ovog okrivljenog i same sporne, rekao je tužilac Stefanović iznoseći završnu reč pred sudom.
Tužilac je dodatno naglasio da okrivljeni ni tokom ponovljenog postupka nije promenio svoj stav, već je, kako je istakao, nastavio da sebe predstavlja kao žrtvu i negira odgovornost.
- Okrivljeni je nastavio da sebe predstavlja kao metu medijskog linča i progona, okrivljujući tužilaštvo zbog položaja u kom se nalazi, a istovremeno pokušavajući da svoju samozvanu ulogu "žrtve" dokaže novinskim člancima koje je donosio i prezentovao gotovo na svakom glavnom pretresu. Nebrojeno puta smo čuli da on ovaj krivični postupak doživljava kao "linč" usmeren prema njemu, uz uporno isticanje svoje nevinosti, savesnosti i poštenja. Međutim, i pored svih dokaza koji su prezentovani u ovoj sudnici, okrivljeni Vladimir Kecmanović, ni u jednom trenutku nije niti iskazao, niti pokazao kajanje zbog brojnih propusta u vaspitanju i bezbednom čuvanju oružja, niti je kod imenovanog uočeno ljudsko preispitivanja sopstvenih dela. Naprotiv, okrivljeni je istakao da apsolutno nije kriv. Upravo ta reč apsolutno pokazuje apsolutno odsustvo empatije i odgovornosti za strahovite posledice radnji koje je preduzeo njegov sin, dodao je tužilac.
Kada je reč o Miljana Kecmanović, tužilaštvo smatra da su i kod nje prisutne isključivo otežavajuće okolnosti, bez ijednog elementa koji bi ublažio kaznu.
- Tokom celokupnog postupka, a naročito u ponovljenom postupku imali smo prilike da vidimo kako se odnos okrivljene prema oštećenim porodicama ogleda isključivo u distanciranosti, ravnodušnosti i odsustvu empatije, koji su, kao takvi, iskazani ne samo kroz odbranu, već i kroz sadržinu datih odgovora na postavljena pitanja. Uprkos izvedenim dokazima koji nepobitno potvrđuju njenu krivicu, Miljana Kecmanović je poput prvookrivljenog, krivicu kategorički negirala, navodeći da ne priznaje izvršenje krivičnog dela, pri čemu je svojim držanjem, komentarima i neprimerenim dobacivanjima pokazala u kojoj meri nije svesna sopstvene odgovornosti i u kojoj meri je spremna da zanemari tuđu bol i patnju, rekao je tužilac Stefanović.
U završnoj reči tužilaštvo je posebno ukazalo na činjenicu da maloletnik, zbog uzrasta u trenutku izvršenja dela, ne može krivično odgovarati, ali da to ne znači da odgovornost ne postoji.
- Činjenica koja je veoma bolna, ali zakonski nepremostiva i nepobitna je da maloletnik zbog uzrasta od 13 godina u vreme vršenja krivično-pravnih radnji nije mogao krivično odgovarati, što samo po sebi ne znači da niko ne snosi odgovornost za okolnosti koje su dovele do ovog tragičnog događaja. Naprotiv, upravo zato zakon posebnu odgovornost stavlja na roditelje, kao lica koja imaju zakonsku i moralnu dužnost nadzora, vaspitanja i usmeravanja deteta. Zapuštenost ovakvih razmera ne nastaje u jednom danu. Ono je posledica dugotrajnog propusta u nadzoru, emocionalnom razvoju, kontroli ponašanja i prepoznavanju ozbiljnih upozoravajućih znakova, koji su svi ponaosob, ali i u međusobnoj povezanosti detaljno opisani u izmenjenom optužnom aktu, obrazložio je tužilac.
Prema njegovim rečima, propusti roditelja u ovom slučaju prevazilaze porodični okvir i postaju pitanje odgovornosti prema društvu.
- Kada roditelji propuste da prepoznaju opasnost, da ograniče pristup oružju i da vrše adekvatan nadzor nad maloletnikom, tada posledice takvog propusta prelaze granice porodične sfere i postaju pitanje odgovornosti prema celom društvu, a koje se kao takvo postavlja u ovom postupku pred sudom. U konkretnom slučaju okrivljeni su bili dužni da, kao roditelji, pokažu znatno veći stepen brige i pozitivnog uticaja na pravilan razvoj ličnosti njihovog maloletnog deteta, kao i viši stepen adekvatnog nadzora u pogledu aktivnosti i interesovanja deteta, koji je u konkretnom slučaju ostao na nivou površnosti, zbog čega nije došlo do pravilne i blagovremene reakcije na očigledne devijantnosti u interesovanjima i ponašanju maloletnog deteta, istakao je Stefanović.
Tužilaštvo smatra da težina posledica ne ostavlja prostor za blažu odluku.
- Takva odluka suda, osim što bi bila zakonita, pravilna, odvažna i jedina pravedna dala bi deo odgovora na pitanje kako ćemo mi kao društvo odgovoriti na jedan od najtragičnijih događaja u mirnodopskoj istoriji Srbije. Da li ćemo prepoznati i sankcionisati jasno utvrđene propuste, činjenja i nečinjenja okrivljenih koji su u kontinuitetu nesporno doveli do tragičnog događaja od 3.maja 2023. godine, ili ćemo kao društvo nakon svih izvedenih dokaza zauzeti stav da su okrivljeni vršili svoje roditeljsko pravo savesno, odgovorno, brižno i požrtvovano, a da je ovaj tragični događaj samo splet nekih nesrećnih okolnosti na koje okrivljeni nisu imali nikakvog uticaja, rekao je tužilac.
Na kraju, tužilaštvo je predložilo konkretne kazne - za Vladimira Kecmanovića jedinstvenu kaznu zatvora od 14 godina i 11 meseci, dok je za Miljanu Kecmanović predložena kazna od tri godine zatvora.
Takođe je predloženo produženje pritvora Vladimiru Kecmanoviću, kao i produženje mere zabrane kontakta Miljani Kecmanović sa svedokom u postupku.
- Pred Sudom danas nije zadatak da sudi emocijama, pretpostavkama ili pritisku javnosti. Pred Sudom je zadatak da na osnovu izvedenih dokaza utvrdi da li su okrivljeni postupali sa pažnjom, odgovornošću i nadzorom koji su u konkretnim okolnostima bili neophodni i očekivani. Ukoliko sud utvrdi da takve pažnje nije bilo, onda izostanak roditeljske odgovornosti ne može ostati bez adekvatne sankcije. Ne zbog osvete, već zbog pravde. Ne zbog prošlosti, već zbog budućnosti. Svako društvo se meri načinom na koji štiti svoju decu i načinom na koji reaguje kada ta zaštita zakaže. Zato verujemo da će sud, isključivo na osnovu prava, činjenica i izvedenih dokaza, doneti odluku koja će potvrditi da odgovornost za ovako tragičan događaj postoji, da je ta odgovornost na pravilan način opisana i pravno kvalifikovana optužnim aktom i da nijedna tragedija ovakvih razmera ne sme ostati bez punog pravnog odgovora, dodao je tužilac Stefanović.
Srbija Danas